SRĐ

kulu i razvale je svukoliku, pak na lijezino mjesto podigoše crkvu sv. Nikole, u kojoj se za dugo služilo po starom obredu 1 ). Tom prilikom zapovjednici srpske kule, s kojijem se Dubrovčani bijahu potajno dogovorili, bijahu proizvedeni za vlastelu republike. Morski rukavac bi nasut zemljom i poravnjen; dva se susjedna plemena, romansko i srpsko, sjediniše; ali slovinski živalj nadvlada tako, da mladi grad poprimi srpsko ime s ) „Dubrovnik" i ако se još za dugo njegovao jezik latinski, koji se po zakonu od 1472. g. imao navlastito upotrebljavati pri zaključcima umoljenijeh (Parti dei Pregai). Stari i novi gragjani staviše odmah ruke na posao, da i novi dio grada snabde zidinama, prozvavši gornji dio pridružena zemljišta „Peline", 3 ) a drugi „Prijeko" 4 ). Bodin se pak kasnije pokajao za grozno đjelo, koje bijaše učinio prema svojoj rodbini, te darova Dubrovčanima selo Šumet s crltvom sv. Martina. U toliko se senat pobrine da se sa sjeverne strane povuče i drugi vanjski tvrdi zid, koji se započne graditi 1266. g. te se produlji sve do gore pomenute crkve sv. Nikole u polju (s. Nicolo de Campo; ovako Ranjina na str. 221). Megjutim i manastir sv. Dominika, koji bi utemeljen od bosanskijeh trgovaca 1250. 5 ) g., svojijem visokijem zidinama branio je grad s istočne strane i zastupao, da tako rečem, gradske bedeme. Do malo bijahu ipak podignuti i s ove strane pravi, visoki bedemi, te tako Dominikanski manastir, što je prije ostajao izvan utvrgjenoga oka, bi sada priključen gradu (1310-1329). 6 )

') Upor. Geloid op. oit. str. 10. *) ,,U Dubrovniku, ako i ne od prvoga pooetka, a to od pamtivijeka, govorilo ве srpski; govorilo, kako od pueana, tako od vlastele, kako kod kuće, tako i u javnome životu (N. Nodilo , Rad jugosl. akađ. knjiga LXV. 117). a ) Pokvareno od lat pellile, gdje su strojili kože. ') Luooari piše: ,,Si fabbrico un altro eorpo di Eagusa verso Tramontana, dov' era un bosco degli ulivi ed altri alberi selvatici, ehe soendeva al mare, e nella iingua Slava si domandava Dubrava, onde derivo il nome di Dubrovnik, oanoeilatovi quello di Lausa". Ovako na str. 27 njegove povjesti o Dubrovniku; Eagusa, 1790. ") U rukop. kronaei ooa Mattei stoji: „II monasterio eolia Chiesa dei Domenicani dall'an. 1228 fino al 1304 fu perfezionata tutta la fabbrioa". U rukop. M. Marinovića pod br. 32 moje zbirke nalazi se ova bilješka: „1250 Fu fabbricato il Convento di S. Domenieo fuori della Porta d' Oriente [sotto Giacomo Genovese] dai Mereanti Bosnesi". s ) Upor. Beeti etr. 10б.