SRĐ

— 110 —

42 kamenara, izmegju kojijeh nalazim ih šest, kojima je iza imena nadodata riječ „scarpellino" — kamenotesac. Ti su ljudi bili' lišće naše gore, jer ih za takove očituju njihova imena; njima se vlada ima bit poslužila za javne radnje, jer je na to upućivahu ne samo politički obziri, nego još i pravica i ekonomski interes općine. Kad pak promislimo, kako su se gospoda dubrovačka starala, da za svoj novac dovabe najglasovitije stručnjake za koju bilo granu javne uprave, kako n. p. učitelje, tajnike, liječnike, graditelje i t. d. možemo se samo diviti mudroj predvidnosti i nastojanju onijeh starijeh republikanaca, kojima ništa nije bilo tako priraslo za srce, koliko sreća gragjana. I sloboda, za kom toli hiti Ljudsko srce, da drugo ne mari. Nego, pošto je Minčeta od prevelike arhitektonske znamenitosti, budi mi dozvoljeno da se na istu još časkom povratim. Ova se veličanstveaa i tvrda kula ponosito uzdiže povrh prve ulice Prijekoga sa sjevero-zapadne strane grada, a ulaz joj ostaje na Pelinama, okrenut jugu. Gradski je rov (posat po ital. fossato) brani sa strane brda, a poduprta je jakom spoljnom strminom (controscarpa), kroz koju pak ulazi vodovodna cijev, te vodu izlijeva u spomenuti sahranač. Kula se sastoji iz gornjega zaravnja (plateau), iz otvorena hodnika, koji iznutra opkoljuje cijelu kulu s jednijem podnožjem (vojnički: banquette), što se oslanja na lukove. Vođeni je sahranač prostran i dopire do unutrašnje pokrivene galerije. Dvije su stražanice postavljene na najuzvišenija rnjesta, a kip sv. Vlaha čuva i danas ovu u svojoj prostoti toliko divnu zgradu, koja je još samo tu, da putnike upozori, e ih s one visine gledaju trinaest vijekova časne slobođe, nijema epopeja naše slavne prošlosti! Zasebni prednji opkop ili vam zaštitni ziđ, što se u vojničkom jeziku obično zove faussebraye, a što bi se po turski kazalo meteriz, spaja Minčetu sa sjevero-istoka s četverouglastoin kulom sv. Barbare (Varvare), a tako je isto s jugo-zapadne strane spojena s Bokarom. Po nekijem starijem izvorima reklo bi se, da ti zaštitni zidovi s vanjskijem strminama (controscarpa, Gegenboschung) postoje još od 1453. god.; ali priličnije mi ipak se čini, da su bili podignuti, kako Resti piše, 1471. g., biva onda, kad je već gradski rov bio