SRĐ

— 126 —

II. U vrlo lijepoj radnji učeiiog gosp. V. Adamovića „0 bedemima grada Dubrovnika", koja je štampana u „Srgju", spominje se i riječ „zelenjak". Gosp. Adamović veli da se je tako zvala zakonska knjiga ,.lib. viridis" republike Dubrovačke. Nije mi poznato je И gosp. pisac tu riječ crpao iz izvora ili je sam preveo. Svakako je riječ narodna, zabilježena i u Vuka. Ali ja sam prošle godine u svojoj praksi imao prilike da čujem od jednog seljaka iz Mravinjca') za ,,lib. viridis" riječ zelenko. Raspravljala se uprav parnica o ,,jus pascendi et lignandi" kome je za okolicu dubrovačku i dan danas osnova u zakonima republike. Taj će seljak u prepirci sa svojim protivnikom uzviknuti: ,,vidjećemo što govori zelenko" biva, liber viridis. Nema sumnje da je i prosti puk dajbudi znao za tako znameniti zakonik, te je sva prilika da je riječ, koju zabilježili, nikla u narodu i uzdržala se po predanju do današnjeg dana. D.r S. III. Pitaju nas što nam se čini o riječima, što se u školi čuju, algebraično vučenje. Naježila nam se koža, kad smo ili čuli. Naj prije adjektiv riječi algebra jest algebarski, kako što rebra imaju rebarski, fratar fratarski, zlatar zlatarski, teatar teatarski i ost. Što se tiče riječi vučenja, koja kao svaki verbalni substantiv pokazuje trajanje djela, n. p. nošenje, činjenje, dijeljenje i ost. ne odgovara ideji, jer ondje vučenje iskazuje svršeni čin, a to vučenje ne znači, nego vlak; dakle mjesto algebraično vučenje trebalo bi kazat algebarski vlak. Ali može nam ko reći, a kako ćemo tad kazat željeznički vlak? Naj prije vlak je u tome smislu odavna osugjen, i na mjesto vlaka uveden je voz, prava narodna riječ. I željeznica je iz književnosti protjerana, u tome smislu, jer ona znači vodu, u kojoj je željeza (aqua ferruginosa), a i koja mala rijeka tako se zove,

') Mravinjao je selo poviše Brseoina, na sjeveru Dubrovnika, 3 sata po priliei đaleko od grada.