SRĐ

— 321 —

Neosporna je istina da su stari naši pisci, po svoj prilici, uzirući se u Marulića Spjećanina i, u druge od sebe starije pisce Dalniatinske, uzeli čakavski dijalekat za kiiiževni jezik. A znamo pak temelito da čakavski đijalekat nigda nije bio pučki u Dubrovniku, jer suvremena proza iz toga vremena kod nas sva je o sve štokavska'). Za to stari Dubrovački pisci slabo su i umjeli čakavštinu, a to se vidi iz samijeh nihovijeh pjesničkijeh djela, što je Jagićev arhiv 2 ) izvrsno dokazao. Po tome ako su nazvali hrvatskom svoju naučenu, pak za to pokvarenu čakavštinu, pravo su imali, jer srpskom je nijesu mogli nazvati, pošto se čakavsko narječje uzdržalo isklučivo u hrvatskoj jezičnoj oblasti. Za to mi možemo pripisat ovu pojavu našega kiiiževnoga razvitka prilikama onijeh vremena, a neoborivijem razlozima prosto konstatovati ovu jezičnu stramputicu 3 ), s koje su svratili počinuć od Cubranovića na pravi put naši naj boji pisci, jer n. p. u Gundulića, Palmotića, Đorđića i u drugijeh bolili nema nigdje da nazivju svoj jezik hrvatskijem, a kamo И sebc Hrvatima. Za što ga ovi 1зоЏ pisci nijesu nazvali srpskijcm, a sebe Srbima, imaš, moj dragane, odgovor u ,,Srđu ;! ; 4 ) a ti mi sam pišeš da te je ono zadovolilo; pa kako i ne bi, kad nh se 0110 čini svijetlo kao dan. Ad III.). A što da ti odgovorim na tvoje treće pitane: Što znači naziv naški? — To sam ti bistro raspravio u „Srđu" 5 ), a ti mi sam kažeš u tvojoj poslanici, da ti je moj odgovor bio po ćudi. T Talijanci kad reku: parliamo nostrano, naglasuju da govore talijanski. Zato i našima, u gradu i okolici, naški je srpski, i ako se danas gotovo već utrla uspomena srpskoga imena. No i izvan oblasti stare Dubrovačke republike naziv je naški među Srbima imao i ima to značene. Za krajeve na jugu i sjeveru staroj Dubrovačkoj državici, gdje ponajviše žive pravoslavni Srbi, mislim da uije potreba dokaza i ako ih ima izobija 6 ); a na zapadu za Neretvu, Dalmatinsku Zagoru i Makarsko Primorjc, gdje

') Po;ecli pristupe čiikavskijem pjesmamsi uapisane od istijeh pjesnika i sudbene savremene rasprave u arhivu našega suda i ost. 2 ) У. Jagićev. Arhiv (fiir slav. Philologie) sv. 13. g. 1889. 3 ) Ibidem. ') V. „Srff" br. 2 (bi)eška I.) *) Ibidem. Poredi spomenuto djelee „0 српскош имену B. Ii." giava i., II. i 1У.