SRĐ

— 248 —

noć stadoh da mislim o gospođici Irmi. Iz razgovora s nom sudio sam, da je baš vajano odgojena. Lijepa je, veoma lijepa, ali nekako suviše ozbifna za nene godine. Čini mi se, da ima u cijelom nenom biću nešto što ti govori, da je stvorena prije za profesora, nego li da postane majkom. Nego ti znaš, da ja slabo ili nikako ne poznam ženske, pa lako da se i varam! Zdravo! Tvoj Ivo. D. 13. avgusta 1898. Dragi Vlađo ! Kada sunce pocne zalaziti sa sv. Matije, otisnem tvoj čamac uprijev veslom o mulo i pripev na jarbol jedarce posjednim uzdisajem Eola, maestrala, jurim put Stoliva. Gospođica Irma mai'livo uei srpski i dobro napreduje. Poslije nego joj popravim zadaću, pođemo se šetati put Уеriga. Ja s gospođicom Irmom, a iza nas gospođa Olga s lcapetan-Dubom. Razgovor teče neprisijeno kao između odavna poznatih. Moju učenicu osobito zanima prošlost Boke; i ja marjivo čitam sve što mi o Boki dopane ruka, a u večer o tom s nom razgovaram. Kad sam joj tako jedne večeri, šetajući se prema Perastu, pripovijedao o Baju i Peraštanima, reče mi, da joj je pokojni otac povijedao, kako je od Turaka sa zemjom sraženu kulu Bajovu neki biskup katolički podigao, eda se potomstvo bude sjećati slavnoga junaka rišćanina. — Zlatna su to vremena bila, nadođah. —■ Kada je Boka cvala i kada su peraški i dobroc-ki kapelani sa tartana pozdravjali iz topova „Savinu", a pravoslavni Gospu od Skrpjela; ali na žalost ta se vremena ne vraćaju, gospođice, kao što se ne će ni drugi biskup kotorski vratiti, koji bi pravoslavnog vladiku zagi'lio na vratima sv. Tripuna. — Zar nema više mladosti u Boki, koja bi disala patriotizmom? — na to će Irma. — Ima je, gospodice, ali diše patriotizmom tjesnogrudnim, koji više Boki štetuje, nego kada bi joj sinovi bili najveći indiferentiste. Samo gdjekoji mladi Bokel, koliko ili ja poznam, znade uzdignut se iz te tjesnogrudnosti. Baš upravo prekojučer stigao je iz Beča mladi doktor medieine, moj dobri poznanik, Krile P., kojemu je mio brat, pa koje vjere bio.