SRĐ

- 528 —

Zlobnih glasova bijaše se pronijelo u Vilaskuri. Cortis je to znao. — Gospođa'? upita majka s blijeskom u očima. Ne znam ništa o gospođi. Cortis, koji je gledao na drugu stranu, okrenu silovito glavu, upre joj oči u lice, čekajue'i da se izrazi boje. Ali ona ne progovori jiše. — Dakle? provali Cortis. — Ništa, odvrati ona velikim uzdahom. Cortis navali. — Sto su Vam to pisali"? reče on. Majka mu stavi jednu ruku na rame, a drugom kucnu na čelo, govoreći: — Pisano je ovdje; niko mi nije pisao. Ta je stvar upisana ovdje. Danijel izgubi ustrpjene. — Govorite jasno, reče. Tu ne znam čitati. — Da bili ja govorila jasno, šapnu gospođa Cortis; okrenuvši se licem put nega, raskolačenih očiju i drmajući po vazduhu kažiprstom desne ruke, ti bi kušao vječnu grižnu što si stisnuo zločinačku ruku (onaj pruženi prst ode gore put neba) hegovu! —- Što je učinio? reče Danijel, začuđen. Ona sklopi ruke, kroz stisnute usne izvije joj se dug jecaj i, žurno se obrnuvši, odleti zbogom prignute glave, skupi kod stepenice od vrata sukne u dvoje, i skoči u kuću. Danijel ode za nom, ali ona, još prije nego je i upita, stane se previjati, moleći ga, da je ne pita ni za što, obeća da će govoriti u mirnijem času. U toliko on treba da se odaleči iz Vilaskure, da otide daleko, veoma daleko. — Nadam se, reče ona, da će te izabrati zastupnikom, da ćeš se nastaniti u Rimu. Tad ću doći i ja u Rim. Rim je grad moje duše. Ah kad bih mogla umrijeti u Rimu! Ondje bih te viđala često, barem sa besjednice kuće. Je li istina, Danijele? — Sto je učinio di Santa Giulia? reče on. — Ali, Bože! odgovori gospođa. Zašto hoćeš da me mučiš? U ostalom, nemoguće je da ti otac nije nikad govorio. — Jest, znam da ga je upoznao u Pjemontu, kada se