SRĐ

— 973 —

od običaja lijepih negovih, zovu Vlasima one koji se svoje nošne, svojih badnjaka, svoga svatovskoga barjaka i lijepoga krsnoga imena ne stiđe. Ovi naši iskopnici, kopajući duh i prirodu našu, moraju i da umjetnost uništavaju, jer je priroda osnova svakoj umjetnosti. Ubiju li nam prirodu, duh, ubili su nam i umjetnost, napravili su od nas neke monstre, Dubrovnika je nestalo. S toga obrazovane naraštaja našega za lijepo, za plemenito treba da bude ozbijna briga svakoga Dubrovcanina, svakoga Srbina. Ali, na žalost, uzalud bi tražio toga obrazovana u našim školama, uzalud u zavodima odakle izlaze svećenici i učiteh, koji bi najprvi morali biti estetski obrazovani*).... Nego, kad bih htio da ti o svemu pišem što i kako treba raditi da se mi Dubrovčani probudimo iz apatije za umjetnost, odviše bih produjio ovo i tako dugo pismo. Ovoliko će ti za danas biti dosta da znaš za što ne mogoh da ti za naš „Srđ" pišem o Nikoli Dubrovcaninu. Zdravstvuj! Š na sv. Srđa i Vakha, 1903. V. P.

*) Milo mi je napomemiti da se je, nastojanem sadašnega našega vladike, pooela voditi u dijecezanskom sjemeništu ozbilnija briga o muzici i сгктеnom pojaiiu. Nadajmo se da će se isto početi raditi i s ostalim lijepim umjetnostima.

*