SRĐ

— 1151 -

vao je također pjesmu portugalskomu kraju Ivanu V., papi Benediktu XIV., sicilijanskome kraju Karlu i negovoj supruzi; zatim čestitku mleta6kome patrieiju I. Carrari-u o vjen6anu negovu s Andrijanom Pisauri i o otvoru beckog arhigimnazija. Sve su te pjesme bile sastavjene u latinskome jeziku. On je bio vješt i talijanskome jeziku, i ako se rađe služio latinskim. „Jezilc latinski, veli na jednom mjestu, ima drugu snagu nego li italijanski da se reče u kratko dostojno i krasno što čovjek hoće da reče; s toga sam se ja i pridržavao uvijek više latinske nego li italijanske poezije". 1 ) DajeBošković sretniji bio u latinskome jeziku nego u talijanskome, svjedoči i ovaj epigram „Damini", kuji knegine Henrike: ,,Qui e sepolta la Damina quella vaga cagnolina, gia đelizia e nobil vanto d' Enrichetta, or cura e pianto. Deh! raffrena e sgombra il cuore! L'urna mesta solo involve del suo fral la tenua polve; ella va con dolce riso saltellando per l'Eliso". Latinski je i kraei i mnogo Jepši: „Hic Damina jacet, curarum dulce levamen nuj>er; nunc dominae cura dolorque suae. Terge, Henrica, oculos, cinerem tegit urna catellae, laeta per Elysium saltat illa nemus". 1 ) Bošković je bio poznat i kao vajan improvizator. Putujući s Portnerom put Kinikli, oprosti se s morem ovim improvizovanim stiliovima: 3 ) „Aequoris unda vale! ramosa coralia, conchae, anguillaeque agiles, squamigerumque pecus ! Nereides valeant! Valeat cum Doride Thetys! non placet illa, udis quae fluit unda comis;

') Letterc p. 71. а ) Ovdje leži Damina, do skora slatka razbibriga a sada briga i bol svoje gospodarice. Otri, Henriko, suze, grob krije pepeo kujin, a nena sjena veselo skađe po Elizijskim polima. (Lettere p. 71. 2.). 3 ) Giornale p. 15.