SRĐ
274 —
naslađom, zanoseći se mišju da je uzvišena jubav negova, mišju da ih je Bog uzeo, Jelenu i nega, za uvijek, da su mu bliži, i on i ona, da u nihovu jedinstvu ima sada nešto sveto i vjecno, radi čega ih bol i smrt ne mogu razriješiti. Mišiaše tako, opojen blaženstvom ponosnim i obezbijeđenim od svake zemajske nezgode, slijepo uvjeren da mu Bog veli: ,,Ti imaš nezinu dušu, nu ćeš imati na drugome životu. Ja sam htio ovaj plod Jubavi koju vam udahnuli. Sad neka ona otputuje, a ti, očeličen u junačkoj vatri, idi, bori se, trpi još, budi plemenito oruđe istine i pravde među Judima". Zvijezde, brda, velike, stroge jele bjehu mu svjedoci, da je on odgovorio: ,,Da, biću". Vrati se korak po korak put kuće, put svijeće, u dvorani koja svijetjaše daleko na vrhu ravne staze trijemu i luži kao oghevito oko na vrhu dalekozora upravjena na n, na Cortisa. Jelena možda moli gore, u svojoj sobi. Ode i sjede ispod nezina prozora, suproć čempresu, i osta: tu do ponoći, kad ona ugasi svijeću. Sutra dan u jutro Cortis izađe, polako polako, iz sobe, na pet ura i tri četvrti. Poslužnik koji je raspremao dvoranu reče mu ispod glasa: „Rano ste se jutros digli, gospodine Danijele!" Svjež, životni vazduh ulazio je kroz sva rastvorena vrata. Crnoglavke su pjevale na čempresu. — Nije se niko digao'? reče Cortis. — Niko. Zaustavi se časkom da posluša ptice, da pogleđa na čempresu jasno zelenilo, lijepe, modre grozdove gličine koji drhtahu na vjetru u čistom jutrnem hladu; a onamo gore put neba timore Vojvodina Krila sve ožarene od sunca. I sivi zubovi Rumanski, vas dugi kraj Maloga Zdrijela suproć luži bješe obasjan. Cortis sjede ondje na pojsku naslonaču o bok ulazu u dvoranu, čekajući. Odbijalo je šest u Vilaskuri kad se Jelena pojavi na vratima, sasvim zagrnuta crnim, tankim šavlom. Cortis se diže. Stiskoše jedno drugom ruke, ozbijno, odmaknuti, bez ikakvog drugog pozdrava. Ona je bila blijeda, ali joj je lice bilo mirnije, oči manje mutne nego li večer prije. Cortis joj reče francuski, da ondje ne mogu stajati; poslužnik je prolazio svaki čas u dvo-