SRĐ

— 366 —

„Martenita" Ade Negri. — Walter baron I^ubibratić. Lijep je broj godina protekao od kada je Ada Negri izdala zadnu zbirku svojih pjesama: „Le Tempeste". Tek nakon devet godina izdala je: „La Maternita", i tako najbole odgovorila onima, koji su joj prebaeivali da je, postigavši blagostane, prestala pjevati, da joj je pjesnička žica istrošena. U „Maternita" je Ada Negri izlila sva svoja duševna custva onih godina dugog muka, u kojima je djevojka postala žena i majka. U svakom se stihu pokazuje ova nutrna evolucija. Nezina se pjesma uzdiže do vedrijih visina, ima u sebi nešto mistično, nešto sveto. Daleko od svake ipokrizije uzveličava Ada Negri u „Maternita" triumfe svemožne prirode. Materinstvo može sa svojim brigama, bolima i radostima da i u srcu najpriprostije žene uzbudi duboka pjesnička čustva. Osobito za vrijeme potajnog razvijana funkcija i misije, za koju i čovječanstvo opstoji, rasprostire žena oko sebe neopisivo blago poezije, što prodirući iz dubine srca hezina, grije svojim žarom, obasjava svojom svjetlosti cijelo biće majčino. Ali pošto žena po svojoj naravi prikladnija je da ćuti moć poezije, nego da je izražava, to je teško naći u khiževnosti epopeju materinstva, lirski ep pjesnilcine majke. Takav nam je ep dala Ada Negri u „Maternita". Duboko pjesnička je narav Ade Negri. Boli i jadi nevojnih nalaze odziva u nezinu srcu, izraza u nezinim stihovima. Srce nezino ne će nikada prestati gojiti Jubav prama onim ogromnim četama ugnecenih radnika, za koje ona zahtijeva i prosi pravednost i milosrđe. A lubav i smilovane očituje Ada u svojim stihovima, u kojima je živo izražen i nezin život sa svim patnama, sa svim bolima; ona u svakoj stranici podiže himnu Prirodi, biagosiv|a život. Ova himna, ovaj blagoslov dobiva — kako smo već rekli — u „Maternita" nešto sveto, nešto uzvišeno. Pjesnikina, majka i žena posvećuje tajni materinstva stihove, koji zvuče kao žarka molitva. Sve će majke naći u Adi Negri nadahnutu tumačite]Acu nihovih najsvetijih