SRĐ

— 36У —

Ozbijno shvatane života pokazuje Ada u lirici „II Dialogo". Ona zna, da je „t-горро pesante la croce", što svaki na ovom svijetu mora nositi, ali ipak tješi svoje milo djetešce, da ne ocajava, jer vi sono viole lie i prati. \ T i sono farfalle ne Г aria. E beilo, da un ciglio di vita solitaria, flssare lo sguarđo nel sole. Pa kad bi n borbi o život malaksao, kad bi ga izdale snage, ona ce biti uza n, ona će ga hrabriti svojim riječma i primjerom, ona će mu pomoći nositi teški križ: .... al fosco tuo cor la mia voce đira le parole d' un' unica fede; sapro, Iacerando la veste ed il piede, portare con te la tua eroce. Majke su svete, imaju dakle pravo a i dužnost, da radi onih boli što trpe, onog dobra što čine, zahtijevaju da među sinovima nihove lubavi vlada mir, blagost, jubav, a ne nasi]e i mržna. I u „Maternita" zastupa Ada Negri one iste nazore, za koje se je borila u prvim djelima svojim. U svojem novom stanu materinstva, u radostima i bolima toga stanja našla je ona nova nadahnuća za svoje uzvišene ideje istine, pravednosti, milosrđa i uzajamne Jubavi među ludima. U ovoj zbirci pjesama spaja Ada Negri najplemenitija, najnežnija nutrna custva ženska s najsmjelijim nazorima, najdubjim razmatranem cjelokupnog izvanskog svijeta. Boli joj materinske ne udahnuju stihove nežnih tužajaka, nego stihove Jute žalosti nad neopisivim nevojama onih jadnih majaka, koje u tome stanu ne poznavaju radosti, voseja, utjehe, nego trpe najteže muke, jer su nesretne, jer su siromašne. Nevojeijade ovih nesretnih matera opisuje i na vidjelo iznosi tako strahotnom tragičnosti, da čitate} i nehotice pomiš|a na pjesnika prožeta zbija svetom vatrom božanstvenog nadahnuća, e bi se reklo, da mu stihovi prova|uju iz moždana potpuno savršeni u svakom pogledu. Ova duboka tuga nad nevojom i bijedom nesretnih majaka osobito je izražena u ,,Le dolorose". Kako ne navesti one stihove, u kojima se zrcale sve boli jadnih, nevojnih matera, koje od kad 24