SRĐ

— 396 -

vaše ono zelenkasto svijetlo noćne svjetilke i mamlaše ih na pocinak. Zvijezda za zvijezdom gublaše se na nebeskom svodu, napokon ugasi se i posjedna zvijezda, zamre tiha pjesma i žalobni pijev štrka, a blaga noć poklopi ih svojorn ugodnom mahramom, vabeći im na poluotvorenim usnama spokojan smijeh sretnika.... Spustiše se u krevet i usnuše. ali snom, koji ih je potpuno otkinuo ocl poezije najsretnijega dana. Oni usnuše, a vrata se kućna polagano otvoriše, i Pucićev djetić, preobražen od fratra, izađe vanka, iščeze u gustoj šumi Petkinih bora, da javi svome gosparu — da je osveta izvršena. (Nastaviče se).