SRĐ

— 395 —

istina, da su oni sada rauž i žena. Od jednom ustade slikar Vlaho Držić, pa i on progovori radujući se veselom danu i želeći mladencima najveću sreću i zadovojstvo, a kad dovrši iznese pred goste dvije slike, Lenu i Ivana, djelo negova kista, koje im on za uspomenu dariva. Prisutni se nijesu mogli nadiviti remek-djelu slavnoga slikara, koji je tako savršeno Jepotu mladenaca na platnu predstavio. Po Držićevoj žeji slike bijahu odmah u bracnoj sobi obješene. Jedna stvar svakome upade u oči. Među ostalom službom, koja je revno goste dvorila, vidio se i jedan fratar u benediktinskoj liajitii, koji se bijaše među službu umiješao i stao' im pomagati; a gospar Niko reče, da je lajik sa sv. Andrije, koji vraćajući se iz prošhe želi prenoćiti. Gozba je potrajala do kasne noći, a iza većere poce ples i potraja sve dok zvono na otoku Daksi, koje je fratre pozivalo na ponoćnu molitvu, ne navijesti da je vrijeme pocinka. Voštanice su se malo po malo gasile, znanci se stali s Lenom i Ivanom opraštati, a nakon malo i niliovi roditeji povukoše se u svoje sobe. Ivan i Lenc zadržaše se još nekoliko casaka s fratrom, koji, prije nego će otići u sobu određenu mu za poćinak, izvadi iz svoje torbe bocu izvrsna vina i posluži nim Ivana i Lenu. Kad se i fratar udaji, Lene i Ivan otidoše u svoju sobu i sjedoše jedno uz drugoga. Dvije stare mjedene ujanice slabo rasvjethvaliu bracni krevet i stare slike po zidovima. Pod udarcem slabog svijetla Lene je izgledala mnogo |epšom i dražesnijom, a Ivan je drhtao od prevelika zadovojstva — rekao bi da Držićeve slike Jubežjivo gledaju i dive se svojim originalima. — Držić mi je laskao, progovori Lene, da prekine neke misli, koje su joj pameću tekle. —Ko ? On! reče Ivan. On te je naslikao upravo kakva si, i utisnu cjelov u milo nezino lice. Potpun mir u kući zavlada, a veseje i pjevane zamijeni noćna melanhonija. Nešto veliko a neizrecivo slatko i nežno spuštalo se nad ninia, nešto blago rastakalo se po niliovim grudima, činaše im se da ih sva priroda cjeliva tiliim cjelovom, pripravjajuć u nima preslatku slutnu o nečem, što ih zahvata najnežnijom milinom. Pred nima je bila mekana posteja, na pola otkrivena. Po visokim jastucima i bijelim pokrivalima pli-