SRĐ

401 -

ski nijesu bili tako nepoznati, kao što bi se moglo na prvi mah misliti. Tako ondašni pisci često spominu Rascia RaŠku, i to đosta tačno. Nalazimo, na primjer, u „Сгоп. del buon secolo", t. j. del trecento, izdanijem u I^irenci g. 1733. od Dom. Mar. Manni-a, saotačastvenika i savremenika Đanteova, koji, pošto je podijelio Evropu u razne pokrajine, ovako piše o desetoj „Deseta je Srbija; zove se kraj raški; brišćani su, ali se ne pokoravaju rimskoj crkvi; imaju kraja, ali nemaju veliku državu." Pa tako i Busone da G-ubbio, prijatej velikoga pjesnika i prognanik, kao što je i on bio, u onome svome čudnora romanu skoro sav prizor u trećoj knizi razvija u Raškoj; tu od onijeb pet italijanskijeh baruna, što nakon čuvenijeh Vespra Sicilijanskijeli (t. j. рокоја i prognana Francuza iz Sicilije) pobjegoše iz domovine te pođoše po svijetu, da traže pustolovine, gospar (messer) Ulivo di Fontana stupi u službu kod kra)a raškog. — Na isti način od tumača stariji su mnogo i tačniji, pošto pišu, da je Raška država (carstvo) Slavonije, dio Srbije ili Dalmaeije (podrazumijevajući pokrajinu ovu u prostoru za rimskijeh vremena), naevana tako po rijeci Raškoj, što kroz nu teče. Л valalo je doći do našega vijeka, da se iznađe kod Foscola (La Comm. i 11., Torino 1852, vol. I., p. 120): Mislim, da je (knez raški) vladao u Dubrovniku (Cređo il principe di Rascia regnasse in Ragusa); a još težom pogreškom Brunone Bianchi (Firenze, 1863, p. 537) piše: Raška je Dubrovnik sa svojim kotarom, koji je jedan dio Slavonije (Rascia e Ragusi col suo territorio, che e parte della Ischiavonia); a još gore Fraticelli (Firenze, 1860, pg. 688), koji u Indeksu stavja Rašku medu ugarske pokrajine, dok u primjedbama veli: Rascia, Raugia, Ragusa, cittči della Ischiavonia posta sull' Adriatico (Raška jeste Raugia, Dubrovnik, grad Sklavonije na Jadranskom Moru). I ne spominući Orbini-a, Luzzi-a, Farlati-a i ostale starije pisce, i u našem vijeku, u kojemu, rekao bih, da |ubite|i lijepijeh znanosti ne smijeđu biti bez poznavana historije, F. Gr. Nott, u djelu, koje smo prije naveli, raspravjajući o Raškoj, našao je, da je bila kra]evina, koja počinući od malenoga kraja, nazvanoga Hum, u polovini XII. vijeka toliko se proširi, da je krajem XIV. vijeka obuhvatala ne samo 26