SRĐ

- 408 —

„MarteniU" Ade Negri. — Walter baron ^ubibratić. — (2) Grozna bol obuzimje dušu Ade Negri, promiš]ajući da ima matera, koje mogu da zapuste, da odbace od sebe plod utrobe svoje, nevino djetešce. Puna groze pita Ada: Perche ?... che ferocia di leggi su gii uomini grava se fame o vergogna puo vincer 1' istinto materno ?... che bencla t' accieca ?.. che lacci, o degli uomini schiava, t' attorcono il cuore in eterno ? Od ove majke, koja je kadra da uguši u svome srcu svako čustvo materinstva, plemenitija je ona nevoljna ciganka, koja lutajući od mjesta do mjesta s cetom „saltimbarichi" goji i neguje milo cedo, te u neizmjernoj svojoj lubavi prama nemu nalazi toliko snage, da zaboravja sve svoje jade i nevoje, i Jupkim mu glasom pjeva uspavanku. U ovoj se uspavanci ocituje potpuno narav ciganke, koja je sretna, jer je slobodna, jer je ništa ne sprecava u nezinoj slobodi. Takav će život voditi i nezino djetešce, kad ponaraste, jer u negovim žilama tece krv onoga plemena, koje najboje zna cijeniti slobodu : Dormi a 1' ombra de' miei lunglii capelli, de' miei lunghi capelli zingareschi, piccolo bimbo tutto mio, da i freschi labbri e da gli occlii regalmente belli: quado tramontera la luna chiara sul flume, al primo impallidir de 1' alba, sostanđo fra le siepi di vitalba saluteremo la stella boara; respireremo la brezza A'agabonda che avviva fiore e stel; liberi come barca soj:)ra 1' onda, allodola pel ciel! Di questi cenci non aver paura, non temer quando sibila il rovajo, o la neve implacabile, a gennajo, ci blocca su le vie. La vita e dura. Meglio liberi andar con freddo e fame, che infrangerci a le sbarre de la legge. Questa che tutto afferra e tutto regge pesanđo come cupola di rame