SRĐ

— 544 —

Lady Mekbet. Slab pri svrsi! — Daj meni to noža! Kada боек spava jal' je mrtav, Tad on više nije veto slika, A djecije oko, ono samo, Naslikane plaši se lmdobe. Ako jošter krv iz nega teče, Nom ću lica slugama pozlatit, Nek se vide, da su krivci oni.') [Ođlazi. — Iznntra kucaju]. Mekbet. Ko tu kuca? — Sto se sa mnom zbiva, Ako svaki prepada me šušan? A te ruke, kakove su? Jao! Ta one mi skubu oči 'z glave! Vas okean vejega Neptuna 2 ) Da 1' će biti podoban oprati Moju ruku od te krvi cistu? Ne! no pače ova ruka hoće

' ') Ovdje pravi Šekspir igru riječi među guild (pozlatit) i guilt (kriviea). No da ta igra — obicna u dramatima one dobi — nema ovdje nikakve pretežnosti, vidi se očito iz bileske komentatura Johnson-&, koji se pita: „Је li se Šekspir htio igrati sličnošću riječi guilđ i guilt?" Ja sam je izostavio, jer se ne da naiki nikako prenijeti, kako što se ne đa ni talijanski ni nemački. Šlegel je ipak htio to izvesti, ali je samo . ... pokvario prijevod: Vergold' ich so đas Antlitz dieser Knechte — Sie sollen dieses Gold bezahlen. Ovaj posledrii stili nije prijevod ingleskoga : For it must seen their guilt (= jer se to mora vidjeti riihova krivica). ') Nijemac izostavla great (velik), a Talijanac. ispušta i Neptune's. — Ista ideja i jednako izrečena ima u Katulu: Suscipit, o Gelli, quantum nec ultima Tethys, Nec genitor nympharum abluit oceanus. Pa opet u Seneke, i to skoro doslovce kako u Šekspira: Non ipse toto magnus oceano Peter tantum expiarit sceleris 1 I u Lukrecija: Non, si Neptuni fluctu renovare operam des ; Non, mare si totum velit eluere omnibus unđis.

I napokon u Sofoklovu Edipu.