SRĐ

— 696 —

neumrloga Danta. Pripovijeđa se, lcad je jednom neki negov prijatel zatražio od nega Danta, da mu je pružio knigu De Monarchia, a kad mu je prijatej primijetio, da on želi Božanstvenu Ivomediju, Petrarka inu odgovori, da se naopako izrazio, jer onakvo djelo nije mogao ni Dante, ni nijedan umrli stvor napisati, već je samo Duli Sveti mogao slieno djelo nadahnuti. Proučavane Božanstvene Komedije navede ga, da napiše spjev starosti „I Trionfi". Taj je spjev razdijejen u razna poglavja, a središte mu je, oko koga se sve okreće, Laura. U Trionfima predstavjene su razne faze |udskoga duha: |ubav, čistoća, smrt, slava, vrijeme i napokon neumrlost. Ova je pjesma prepuna uspomena iz povjesti, i, premda je siromašna originalnim idejama, ipak je dostojan drug drugih Petrarkovih pjesnickili umotvora, jer ima pojedinih tačaka, koje se odlikuju osobitom finoćom i poletom. Dakako da ni Petrarka nije bez mahna. I u negovim se pjesmama gdjegod nalazi hladnih aluzija, neshvatjivih misli i djetinih antiteza; ali ove mahne, koje Petrarka nije umio izbjeći, treba pripisati tome, što se i ovaj genij više puta poveo za provensalskim pjesnicima i prisvojio neke nihove maline; ali kad je slušao samo svoj unutrašni. glas, svojega genija, onda su mu iz pera izlazili oni neumrli umotvori, koji mu stekoše vječnu slavu i koji će uvijek biti uzorom lirskoga talijanskoga pjesništva. Petrarka još za života bio je, da se tako izrazim, idol cijele Evrope: pape, krajevi, knezovi, naucenaci svake ruke ponosili su se hegovim prijatejstvom, divili se hegovu geniju, pa evo se još i danas cio svijet divi i klana ocu kniževnoga preporoda, koji je raspršao tmine srednega vijeka.

ш