SRĐ

— 704 —

Suton se već odavno bio spustio, робео se hvatati prvi mrak, a nebo se prekrilo mjedenom koprenom. Vjetar, koji je duvao boreći se sa ruševinama spomenika i grobova, razlijegao se nekim očajnim glasom rimskom Kampanijom. Ivan je melanhonično promatrao ovu tajinstvenu moć prirode. — Oh Leno, od jednom će kao da se probudio, kako je lijepo prebivati među grobovima slavne prošlosti. Ovdje, među grobovima, nalazim se kao u svome earstvu .... Slava Rimu, koji obiluje tajinstvenom ovom poezijom! Opustošeni grad, okružen rasulom, s jedne strane naslana se na Hadrijanovu grobnicu, a s druge na Cecilijin zvonik, kao krajica orgijama istrošena koja se naslana na ramena dvajuh svojih mi]enika. Da, jubim grobove kao što se lubi porodični dom. .. lubim ili ne kao zadni zaklon, već Oh, zašto se Cvijeta Zuzerina nije prije rodila, da nam barem tajnu prošlosti riješi?!. .. Lene uhvati brata za ruku, ne rece ništa, a nezinom se dušom razli neka tuga i bol. Ivan je približi svojim grudima, utisne cjelov na nezine usne; izmijeniše još nekoliko riječi, ali ih nebo prekide svojom tutnavom. Noć se spusti tamna i strašna. Zvono Sv. Pavla pozivalo je redovnike na večernu molitvu i negov je odjek daleko dopirao na krilima vjetra. Ivan i Lene držeći se za ruku polagano sidoše niz Apijevu cestu, sve jednako misleći o nepoznatoj prošlosti i o dalekom Dubrovniku, kolijevci svojih pređa, koji je čuvao tajnu nihova udesa. Je li to bila uspomena kakova sna, ili slika realnoga života? ... Ni oni sami nijesu znali, ali ih je obuzimao osjećaj, kao da je grob početak nihova života. Prispješe napokon k svome stanu, u osamjenu kraju Rima, koji je u to doba spavao dubokim snom. Sutradan Ivan rano usta, procte Tibar i polagano se popne na Janikuo. Bilo je hjepo jesensko jutro. Rim, koji mu se sinoć pričinao turoban i melanhoničan, danas mu se ukaza u cijelom svom veličanstvu, zaokružen nekom uzvišenom poezijom, koja tješi dušu i blaži boli ojađena srca. Koliko li je tijekom vremena pretrpjela ova svjetska krajica, ovaj Rim konsula i ćesara, grad poganski i sveti, okrunen dvostrukom paomom stoicizma