SRĐ

804 —

Otelo. Daj mi žive tvrđe da je kriva. Jago. Take službe n'jesu mi po ćudi; No kad sam se u to uprtio, Nutkan čustvom i ludim poštenem, Nije kuda, vee i napr'jed iti. Tu sam skoro s Kasijem ležao, A jer zub mi grdno dod'jevaše, N'jesam mog-6 ni staka zatjati. Ima Judi tako slabog dulia, Te brb]aju speći svoje posle: Tako Kas'je; čuli ga u snu zborit:') „Pazimo se, Dezdemono slatkaf „Podrzimo tajnu našu fubav!" A po tome, gospodaru, stade Za ruku me đipat i stiskat je I vikati: „О sladani stvore!" I sipat me vatrenim cjelovim, Кб da trga iz kor'jena Jupce, Stono rastu na usnicam mojim; I tad nogu na bedro mi metnu, Paka stade uzdisat i |ubit Te povika: „О prokleta sudbo", „Sto je tebe darovala crncu!" Otelo. O grdobe! Grdobe ! Jago. No česa? On to nije veto samo sn'jevo. Otelo. Al' to kaže čin, što već se zbio. Jago. Teška sumna, i ako je sanak, Može služit da učvrsti tvrđe, Koje sobom utvrđuju slabo. Otelo. Ja ću svu je na komade razn'jet. Jago. Otkud! Otkud! Budite oprezni: Ne vidimo još nikakva djela; Ona može još poštena biti. Nego samo reeite mi ovo: —

') In sleep j heard him satj (u snu ja čuli ga govorit). Тп se je, za čudo i bez nužde, Nijemae odaleoio od matice: Im Sclilafe seufzt'er. — Talijanac je tačan.