SRĐ

- 871 -

А što hoce rađikalni kaptol ? To je zavijeno u tami, to je tajna. A to je ono što ne vaja. Trebalo bi da jednom ugarski radikali izadu s izrađenijem programom o Matici Srpskoj, jer dosadašne nihovo postupane, osobito na posledhim dvjema skupštinama, nije bilo ozbijno ni dostojno najveće stranke, koja masama raspolaže. Znam, da radikalna stranka nema sada svojijeh }udi, koje bi u Maticu namjestila, i da u opće kod inteligencije slabo stoji. Onako pak postupane, kao što je bilo ono D.ra Žarka Miladinovića, treba da udajuje još više inteligenciju od radikalne stranke, treba da čini gubiti radikalnoj stranci simpatije ludi, koji su nakloneni pravijem radikalnijem пабеlima. Masi će vajda goditi taki postupci, ali ko samo radi da ulicu zadovoji i da izbaci nekoliko fraza, ne radi u narodnu korist. Uvjeren sam, da su i sami radikalci uvjereni, da spremnijih radnika za sada nema od onijeh, koji od g. 1901. rukovode khiževnijem odjejenem Matice Srpske i da se bojijem ne mogu zamijeniti. Uvjeren sam, da i oni vide i priznaju, da u Matici Srpskoj od g. 1901. ima napretka i uspjeha. Pa zašto u javnosti dopuštaju, da se na jednoj skupštini, u ime radikalne stranke, onake neozbijne i nepismene tvrdne izbacuju? Zato što ludi, koji su uspjeli da se reformuje khiževno odje].ehe Matičino, nijesu radikalci, t. j. usudili su se ne pripadati ni jednoj srpskoj novosadskoj stranci, što ne odobravaju novosadske politike i što su osnovali u Novom Sadu Omladinsko Kolo, koje je uzelo sebi za uzor rad oko Privrednika u Zagrebu. Ali ovi mladi ludi mogu jednom postati opasni takmaci pa ih treba.... Ako nije to, što je onda? .. . Sama redakcija „T^etopisa" priznaje, da treba privući u Novi Sad što više spremnijeh ]udi, da uzmogne „I,jetopis" postati pravom savremenom revue, a amo se udara narocitom tendencijom na ono par }udi, koji zbija vrijede, ne bi li im omrznuo rad, i to rade pored toga što znaju, da ne mogu ne samo boje nego ni onakve na nihovo nijesto namjestiti. Kad je na prošlogodišnoj skupštini bio iznesen prijedlog, da se knižničaru Matičinu povisi plata, jer da s onolikom platicom ne može živjeti, i kad mu skupština ne bi udovojila molbu, da bi bio prinuđen, i ako teška srca, rastati se s domovinom i tražiti u inostranstvu hjeba — na to se je čuo glas u skupštini: „пека ide". To je bio pravi ci-