SRĐ

- 872 —

nizam, jer D.ra Jovana Radonića nema ko da zamijeni, pa đa mu se đade ma koja plata, ako se pazi na nauenu spremu i sposobnost. Dr. Jovan Radonić, knižničar Matice Srpske, spada u onaj maleni broj historicara, u koje Srbi polažu mnoge nade. Procitao sam u „Zastavi" članak, u kome se jadikuje, što su se skupštine Matice Srpske pretvorile u vašare, na kojijcm se nastoji samo jedan drugog nadvikati, pa ukazuje na dostojanstvene skupštine rumunskoga društva „ Astra". I ja sam prošle godine prisustvovao jednomu takomu vašaru t. j. godišnoj skupštini Matice Srpske i toliko sam se nauživao, da se drugi put ne bih zaželio tijeh vašara. „Zastava" mjesto onoga članka bila bi boje uradila, da je D.ra Žarka Miladinovića odvratila od onoga nepismenoga napadaja na „I^etopis", da je mjesto napadati potpomagala i u zaštitu uzimala one mlađe sposobne lude u Matici, jer zna vrlo dobro, da se i ono malo reforama izvelo protiv uvjerena i voJ.e uprave Matičine, kojajedo skrajnosti konservativna, s toga će napadaji Miladinovićevi biti izazvali tajnu veliku radost u krugovima uprave Maticine. Skrajnosti se stiču. Reformatori u Matici Srpskoj nalaze se između dvije vatre: konservativaca i radikalaca, oba protivnika dosta jaka da nešto unište, ali po današnem stanu svome ne mogu ništa stvoriti. Osim toga ne vjerujemo, da je „Zastavi" izbjeglo, da se „I^etopis" puni radovima, koji nijesu nikli na vlastitom zemjištu, t. j. da „I^etopis" nije izraz snage Srba iz Ugarske, da nije, ovakav kakav je, organski stvor*) nihov, a stoprvo kakav bi bio, kad bi se uređivao po prilikama i potrebama Zarka Miladinovića! „Zastava" biće opazila kod Srba u Ugarskoj opadane radnika na naučnom i kniževnom polu, osobito u svojijem redovima, te će po svoj prilici radikalni prvaci biti uzeli u pretres tu važnu pojavu. Ako bi ko htio uprijeti prstom u radikalno društvo „Rad" u Rumi, odgovoriću prosto: Ako to društvo ima iste cileve koje i Matica Srpska, onda je suvišno. *

*) Viđi br. 200 „Srbobrana".