SRĐ

- 994 —

KNIŽEVNI PREGLED. Naša kniga u Italiji. — Antun Krespi. Fjorentinski mjesečnik »La Nuova Rassegna Bibliografico-Letteraria" posvecuje u svakom broju, ne rubriku, već nekoliko stranica srpsko-lirvatskoj kniževnosti. Za ovaj odio lista ima dapače svoga zasebnog urednika, g. B. Mitrovića. I posjedni broj istice se lijepijem radnama, koje odgovaraju svrsi, biva: upoznati Talijance s našom knigom pomoću prijevoda ili zgodnijeli clanaka. U toj namjeri mogu najbole pomagati redakciju, a osobito svoj narod — jer je to, napolcon, više na korist nama no drugome — Dalmatinci u prvom redu, pošto objema jezicima jeduako vladaju. No po onome što vidimo i po onome što smo ocekivali, odziv je dosta slab. Od našijeh Judi stupiše do sada kao saradnici ova gospođa: Spiro Gerun, Stjepan Ilijić, R. Katalinić-Jeretov, Silvije St. Krančević, Dr. Vicko Lozovina, Jakob Marcocchia i Nikola Ostojić. Vrijednošću mnogo, ali brojem malo; malo prema mnoštvu vajanijeh saradnika, što bi Dalmacija sama bila vrsna pružiti. Dubrovnik n. p. — ovaj grad u kome uglađeni slojevi ništa gore no u Italiji talijanski zbore i pišu — nije zastupau u tom kolu no od jednoga cigloga lica, od g. Spira Geruna. To se ne da drukcije tumačiti nego apatijom, koja je od nazad nekoliko postala specifičnijem elementom dubrovačkoga haraktera; onom apatijom, za koju su Francuzi izumili neskladno ali sasvijem zgodno ime: žemanfutizam. No koliko su god Dubrovčani u nekijem društvenijem pitanima nehajnr ili ti po dubrovačku „bestužni", ne može im se ipak odreći rodo|ubje, naročito ono uže, za rodnom grudom, za svojijem gradom, za Dubrovnikom. Ele, ako ništa, ovo čustvo imalo bi ih ponukovati, da stupe kao saradnici u talijansku reviju. Oni, čiji djedovi, gotovo sami, prave slavnu četu našijeh klasičara, oni imaju najviše interesa, svoga grada i svoga imena radi, da ukažu svijetu, koliko su nihovi pradjedovi južne Slovene zađužili. Rašta ne prevode koji ustrižak iz Gundulića, koju pjesmu Dordića, Meda- Pucića, Kazalija, ili koju pojavu Držićevijeh komedija? Ako ne će to, rašta ne pišu štogod o životu, o pre-