SRĐ

— 1.09

саг iskazuje vidjivom namjesniku Kristove crkve ono poštovane, koje sin duguje svojemu ocu. Razuzdanost u politici imala jo za pos].edicu i razuzdanost u moralnom pogledu. Požuda za vlasti i bogastvom opije svjetinu, tako je pokvari, da cijelo društvo zađe sa staze kreposti i kreno putem propasti, sve od onili, koji moradoše da preduače drugim dobrim primjerom, do najnižih slojeva društva, * No Danto nije bio samo političar već i pjesnik. Negove lirične pjesme donesoše mu svaciju hvalu, što u nemu probudi že|u, da sastavi poveće djelo, koje će mu pribaviti lovor. Ta se že]a nije ugasila u ncgovu srcu ni onda, kada je sve svojo sile bio posvetio miloj domovini. Noprekidno učene, tacnije poznavane ludi i društvenih prilika, svo ga je to još više poticalo da izvede svoju namjeru a ujedno olakšavašo mu taj pretežak ])othvat i on so stade nim neprostano baviti talco reći i u snu i na javi. Dante je znao, da su potrobita izvanredna srestva, da postigne svoju uzvišenu svrhu, reformaciju društva i restauraciju carske auktoritati. Pravo je sudio, da će živi opis nagrada i kazna poslije smrti spasonosno utjecati na svacije srce, jer je po vjeri i kazna i nagrada vjočnost. Ali da postigne onaj uspjeli, što ga je vruće želio, trebalo je da istalcne, da putuje po osobitoj ođredbi božjoj, kao Eneja i Pavao, kao zastupnik eijeloga ]udskoga roda, kao glasnik pravde i milosti božje. Ako je rimsko carstvo postalo po osobitoj vo]i i naredbi božjoj, kako su to uč-ili crkveni oci, zašto da po voji božjoj ne bude i restauracija toga carstva, tim više što je od tolike potrebe za dobro i sreću cijeloga Judskoga roda ? Kad promislimo, da razuzdanost u politici šteti i vjeri i crkvi, onda je opravdano posredovahe božjo. * Eto, pokušasmo da u kratlco prikažemo, u kojem odnošaju stoji Božanstvena Komeđija s drugim produktima iste vrsti, i kojajojje prva i glavna svrlia. Preostajc nam još da iznesemo liezin sadržaj.