SRĐ
IV.
А. Ракао. 1. U 35-oj godini svoga života našao so Dante u tamnoj, gustoj šumi. Kako je zalutao u tu šumu, ne zna, јег ga je obuzeo duboki san kada je zašao s pravoga puta. Izašav iz šume dođe do brežujka, eiji je vrli bio vee obasjan suncanim zraкаша. Nakon kratka odmora stade da se pene, kad najednom tri zvijeri, ris, lav i vucica, zapriječe mu daje putovane. Osobito mu vucica zadade toliko straha, da izgubi svaku nadu, da će se popeti do vrhunca, zato stade da uzmiče prama šumi. Tada mu se pokaže Vergil, te na molbu da ga oslobodi od vucice, izjavi se gotov da to učini, i utješi ga, govoreći, đa će brzo doći Ilrt (Veltro), koji će spasiti Italiju stjerav vučicu opet u pakao, odakle je zavist trgnula. Nego, ako želi da se spase, treba da krene drugirn putem; on, Vergil će ga voditi ki'oz Ракао i Oistilište, odakle će mu dostojnija duša pokazati put do nebesa. Dante rado pristane na to, i odmah se uputi za nim. 2. Ali se Dante brzo pređomisli sumhajući hoće li moći odoleti svim tegotama tako neobična putovaha, jer su mu prem slabe sile. On zna dobro, da pc zaslugama nije ni Eneja ni Pavao, da za života siđe u boravišta preminulih, već slab i nezaslužan čovjek. No Vergil ga umin rekavši mu, daje k nemu u Limbo sišla Beatriča, koja je po svetoj Luciji doznala od Krajice Nebeske u kakvoj se je pogibli nalazio, te ga zamolila, da mu pohrli u pomoć. Te riječi ohrabriše Danta, te zamoli Vergila da mu bude vođa i učite}. 3. Pjesnici đolaze do paklenih vrata, nad kojima Dante čita strahoviti natpis. Ulaze i u predvorje, i tu nalaze, s andelima koji nijesu ustali proti Bogu ali mu nijesu ni vjerni bili, duše onih, lcoji se ogriješiše o lijenost. Velik je broj tih nesretnika : hrle za jednim stijegom, koji ne zna za odmor. Svi su goli; dosadni obadi i ose bodu ik nemilice, a krv im sisaju grdne glistine. Idu zatim k rijeci Aherontu, kojom vozar Haron prevozi duše na drugu obalu. Pakleni bi prevozač htio da se Dante uđaji, ali mu Vergil reče, da Dante mora prijeći, jer se tako hoće ondje, gdje se može sve što se hoće. Uz to se zemja strese,