SRĐ
— llfi —
na kojem se Dante nalazio, opazi, da su jednome noge plamtjele i trzale se više nego li drugim, zato zaželi da ga upozna. Veijgil ga spusti na dno torbe. Od onoga osuđenika Dante dozriaje, da je papa Nikola III. iz porodiee Orsini. Ovaj mu proriče, da će na iiegovo mjesto doći Bonifacijo VIII. i Klinionat V. Na to mu Dante oštrim rijecima prebacuje iiegov grijeh, te nemilo napada na pape, koji ne daju primjer Spasitela i negovih Apoštola u siromaštvu. Štovane prama svetim klučima steže ga od oštrijih izraza. Vesola i prijazna lica slušaše vođa oštre Dantove riječi, te ga opet povrati na most. 20. U četvrtoj su torbi gataoci, carobnici i vraci. Lica su im i vrat okrenuti prama leđima, te su prinuđeni da liodajući gledaju natrag. Vergil pokazuje svojemu učeniku neke poznatijo osobe između tih nesretnika. U ovoj so torbi nalazi i veliki broj žena, koje zanemariše svoje dužnosti, čineći uroke i gatana. 21. U petoj su torbi utopjeni u vreloj paklini oni, te su se služili državnom službom da se obogate. Okolo ove torbe lete vragovi, oružani kukama, da zakvače svakoga, lcoji bi se usudio da iz pakline proviri više nego li mu je dopušteno. Vergil umiruje đavole, koji htjedoše da n navale, pak uz pratnu od deset vragova nastavja s Dantom svoje putovane. 22. Pjesnici kreću daje nasipom, koji dijeli petu torbu od šeste, i posmatraju one, koji su za novce zlo upotrijebili svoj položaj u državi. Jedan od ovih nesretnika, i ako su ga teško vragovi mučili, pripovijeda o svojoj sudbini i o udesu svojih drugova. Zatim lukavo prevari iste vragove, te im obeća, da će, ako ga samo puste slobodna, izmamiti jednim osobitim znakom mnoge osuđenike. Netom ga vragovi pustiše, nestade ga u paklini. Dva se vraga za nim zalete, ali uzalud, zato se među sobom počupaju i obojica se strovale u paklinu. 23. Pjesnici, slobodni od vragova, nastave svoj put. Vergil privine druga uz prsa, te se s nime spusti uznačice po strmu nasipu u šestu torbu. Tu nađu licumjerce zaogrnute olovnim i pozlaćenim plaštima. Izmijene nekoliko riječi s dva fratra vese(aka, kad na jednom ugledaju osuđenika, razapeta na tlu. To bijaše Kajifas, najveći licumjerac, koji u vijeću Židovareče, da je potrebita smrt jednoga, e da se spase cio narod. Sada leži razapet a svi osuđenici te torbe neprestano prohode preko