SRĐ

— 272 —

i uneređeno. Sve pokućstvo iz moje radionice prenešeno u ložnicu a da me nitko niti upitao nije. — Prosti, mili moj; čula sam da si tu onomadne izrazio žeju da se tako udini, jer da bi bilo udobnije; s toga sam mislila da će ti milo biti iznenađeiie što sam ti pripravila za tvoje osutnosti. — Ti si čula! ti si mislila! ti si pripravila! To znači gospođo moja da se vama hoće promjene, i da se služite mojom osutnosti da ugodite tome svome nagonu. Ali te promjene nijesu meni po ćudi i molim vas, da se ončas moje odaje urede onako kako bijahu prije. — Roberto, ncmoj se jediti, ako sam brzo učinila tu ludost, budi uvjeren da ću je još bržc popraviti. I da se to učini što prije, prcuzme ona to preuredene svojom rukom. Nekoliko dana iza ovoga događaja bilo je u kući Robertovoj sve u velikom poslu: na jednim kolima bijaše donešeno mnoštvo stvari da se nakiti kuća; vjenaca, cvijeća i štošta drugoga. U velikoj se je dvorani čulo kako majstori udaraju koračima, prebivajući po zidu nakite. Kuharica Marta trčala je neprestano od bazara do kuće a od kuće do bazara; imala je i pomoćnika a u nezinoj kuhini čuo se je isprepleteni štropot lonaca, plitica i pištane različitili peciva i jela. Tvamila bijaše zatvorila svoje ormane i svoje škrine tc izabirala odjcću i nakite, sad uzimajući jedne i kušajući na sebi, sad opet odbacujući ih te tražeći druge, neodlučna da li ее izabrati odijelo plavo ili ružičasto, da li biser ili alem kamenc i ne nalažaše ništa što bi je moglo uresiti kako bi ona htjela. Rozina zapijehana, oznojna, trčala je od dućana do dućana, od šveje do modiste, od zlatara do mirodijora. Roberto, koji izrana bijaše izašao iz kuće i kog se nije očekivalo već za objed, dođe iznenada posred ove vreve. Marta bi prva na koju naiđe. — Kako si to zažarena i zaposlena! kakav je to žamor u tvojoj kuhihi! — Oprostite gospodaru, ali nemam kad da se razgovaram; moje peći prešno me čekaju. — Tvoje peći!