SRĐ
— 445 —
29
Interes, koji nosi velikom Slovenstvu, dovodi ga na svakojako etimologisane: na iskane mjesnih imena u starim grčkim i rimskim predjelima, koja on uzimje za slovenska; da traži riječi u tal. jeziku, pa i u rodnom mu mletačkom narječju, koje on uzimle da su slovenskog porijekla itd.: sve to, naravno, kao i kod drugih nemu savremenih etimologičara, sa potpuno odre6nim rezultatom. Ali kao da prostor koji zauzimju ovi predmeti u tekstu obje knige, nije bio dosta opširan za Fortisa; on nima napuna još jednu neobično dugu biješku, koja ide od str. 44. do 55. spisa „Osservazioni". On ondje opet razglaba pitane o porijeklu Slovena, o presejavanu, o jeziku, o srodstvu, o imenima'), o azbukama glagolskoj i ćirilakoj, o rasporedu i značenu pojedinih slova, o nihovu proishodu i svezi sa azbukom frigijskom, sa grčkom, sa runama itd. On privodi poslije toga cijeli niz pisaca iz kojih je crpao svoje podatke i zaklučke. Počimje sa Dubrovčaninom S. Dolci 1 ) koga ironizuje; navodi za tim mišjene znamenitog polyhistora C. Gresnera i velikog Leibnitza, ali se s nima ne slaže. On je više dovo]an zakhićcima Dalmatinca Klimenta Grubišića 3 ). Najposlije privodi on još đesetak pisaca (Brerewood, Frisch, Abr. Frenzel, p]rbenius, Kirchmayer, Kohl itd.), većinom bogoslova, koji, naravno, po ondašnoj objublenoj metodi, dovode slovenski u svezu sa jevrejskim, grčkim itd. Očevidno, Fortis na ovome po}u nije više u svojoj prirodoslovnoj struci; on ovdje pravi svoje zakjučke na osnovi tuđih zakjučaka, dakle ne po vidjenu nego po čuvenu, i to tek tuđom metodom. Sto je god na toj osnovi priveo ili kazao, nema danas gotovo nikakve naučne vrijednosti, osim one koja dolazi od potvrde da su se učeni ludi bavili prije alhimijom nego li kemijom, da je gramatici Dobrovskoga prethodnicom bila ona Smotrijskoga itd. Nego, kako toj potvrdi odveć opšteg značaja nije ovdje prilično mjesto, mi sve to privedosmo zbog drugih uzroka. Evo glavnijih:
') Pri tome on ne zaboravla napomenuti da Mlecani = Veneti hanno un nome originariamente sinonimo a quello di Slavi, equivalente a gloriosi.
') De linguae illyricae amplitudine et vetustate. Venetiis 1754.
3 ) Disquisitio in originem et liistoriam alpliabeti Slovenici glagolitici vulgo Hieronymiani, Venetiis 1766.