SRĐ

— 419 -

vcć, kad je uvidio da jo za]ub|en; nije više mogao da se trgne; strast je bila niine ovladala. Bijaše lijop projetni dan. Marica je kao obično sjedila na balkonu i s nega posmatrala čarobnu dubrova6ku okolinu i tiho jadransko more koje se pružašo u nedogled. Od jedared so tržo uhvati sc rukama o ogradu balkona i litjede da skoči s noga, al' je dvije i snažno ruke ščepaše i povukošo u sobu. — Zašto ste litjeli da oduzmete sebi život, nesretnice ? upita je usplahiren Ivo. Ona ne odgovori, nego mu se objesi o vrat i vrisnu u plač; to je može biti bio prvi put, kako su joj poteklo suze niz obraze. Ivo jo pojubi u čolo. Ko bi znao zašto je pojubio ? Da li s toga, što je mislio da ćo taj znak osjećaja umiriti uzburkanu dušu nesretno Marice? Tako jc on bar sebi objašnavao taj čin, a tako bi to i drugi objasnio, ali srce Ivino nije tako govorilo. To je bio početak jedne nepromišlene strasti, koja se počela da razvija, kao što se razvija u nokom poluđelom čovjeku posmatranom svojih predmeta. Polubi je dakle i rcčc joj rijcči, kakvih ona nije dotle čula. Reče joj kako jo život lijcp, kad se dvoje uzajamno [ube; kako [ubav nije grijeli kad jo plcmenita i čista. A Marica i daje plakaše, te Ivo mišjašo da je to stvorenc zbi]a vrlo nesrećno. I od toga dana uviđe i sam da je za]ub]en i razmiš]avajući o tome u svojoj sobi prepade se. Kako da sc za]ubi u Maricu, tu pokvarenu i opaku đjevojku?! I lioteći lagati sama sebe govoraše u sebi, kako je to sve iluzija čula. No uzalud sve; prikrivena Jubav bješe izbila na površinu i on nije više bio svoj gospođar, pa to izjavi i djevojci. Ivo nije nikome pričao o tome događaju, kao što nije nikomo kazivao ni kakve osjećaje gaji prema toj djevojci. Nije se više opirao strasti koja se u nemu probudila; od prirode dobar ali slab, pokori se tome utisku, što više đođe do misli da bi ]ubav mogla preporoditi tu djevojku, jer je vrlo malo bilo nib koji su noj pokazivali da je vole, a ]ubav jača i hrabri čovjoka, U ostalom i ona hega voli. Zar nije plakala, kada mu se objesila oko vrata? Jer ko je prije toga vidio da je ijedna suza potekla iz nenih očiju? Taj je plač morao biti dakle početak preporoilaja, koji je ona u sebi osjetilu, jer neno srce do