SRĐ

82

СРЂ. — SRĐ.

Napokon ćemo još reći, da su se zidovi upotrebljavali za javne oglase. Na jednom se zidu u blizini stabijskog- kupališta 6ita, da se daje u najam jedna krčma i gostinska soba sa tri postelje. 1 — Na jednoj se kući blizu Anfiteatra ćita, da neka Julija Felix daje u najam kupalište, nekoliko dućana i soba, i od petnaestoga avgusta za pet godina.' J — I kad bi se štogod izgubilo, odmah bi se to po zidovima pisalo, i tako čestitim građanima pružala prilika, da tuđe pošteno povrate gospodaru. Na vratima se jednog dućana čitalo, da se izgubiia mjedena neka posuda, te se obećavala nagrada od 65 sestercija onomu, koji je nađe i povrati. 3 Završićemo jednitn grafitom u formi dijaloga. Neki mladi Pompejanac ugleda jednu lijepu ženicu s krasnim čedom u naručju, te je upita, da li je to dijete njezino, jer joj veoma sliči. Na to mu žena odvrati, da dijete niti je njezino, niti joj je slično, ali da bi željela, da bude njezino. A mladi će Pompejanac na to, da bi i on vruće želio, da je njegovo. 4 Zidovi su pompejskih zgrada ilustracija svagdašneg života u onom gradu, to su ilustrovane novine, te nam još danas najbolje pokazuju, kako se je ondje lako i udobno živjelo. Рошpeji se mogahu mjeriti s Rimom; rimski plemići rado sprovađahu u Pompejima dobar dio godine; odabrano se društvo sakupljaše na obalama rijeke Samo, da u veselim razgovorima i duhovitim zabavama prođu Ijetne mjesece; Pompeji bijaše grad u modi za svakoga, koji mogaše ostaviti Rim i ljetnu sparinu vječnoga grada. Ljubiti, zabavljati se, smijati se, to bijaše jedina svrha aristokracije rimske, a gdje mogaše bolje prigode naći nego u Pompejima, gdje kampansko sunce tako divno sjaje, gdje su noći tako vedre, gdje mjesec i zvijezde tako milo blistaju! 1 Hospitium hic looatur, triclinium cum tribus lectis. 2 In praedis Juliae Sp. F. Felicis locantur balneum, tabernae, pergulae, cenacula ех idibus Aug. primis in Idus Aug. sextas, annos continuos quinque. 3 IJrna aenia pereit de taberna; seiquis rettulerit dabuntur HS LXV. ' Mulier ferebat fllium similem sui. — Huic? — Nec meus est nec mi similat, sed vellem esset meus. — Et ego volebam ut meus esset! --