SRĐ

ERUPCIJA VEZUVA.

241

do praskozorja kvaternarske epohe, kad se ovaj dio zemlje spremaše da uzme sadašnje obličje. Baš onda kamenita školjka Kampanije, cije nam rubove predstavljaju vapnenaste i dolomitske planine Capri-a, Sorrenta, Nole, Caserte, Capue, do Gaete, робе da pomalja iz voda mora i da se puni materijalom eruptovanim od podzemnoga ognja, o kojem nam sadašnja erupcija dađe ovaj posljednji dokaz. Od najdublje strane kampanske kotline, gdje možda dizlokacije tutnjeći put unutrašnjosti pružahu slobodniji izlaz magmi te odjekivaše u hipogejskim dubinama, rastaljena masa poče da se slijeva na morsko dno i da podiže planinu, koja malo po malo, potpomognuta i od istodobnog pomoljenja zemlje te činjaše osnovicu, oholo iskrsnu iz mora kao jedan grmeći i dimeći Stromboli, kojega nam ostrvo Ischia i Epomeo predstavljaju posljednje ostatke, razdrte od drugih docnijih vulkanskih konflagracija, istrošene na rubovima ispiranjem morskijem, a rastrgnute na vrhu i na bokovima atmosveričnim glodanjem i ogoljivanjem. Međutim podzemni ognjevi rasprostranjivahu, proširivahu polje svojeg rada, tiskajući se put rubova kotline, dok ne dostigoše zemlju, te već bijaše ili postajaše suha. Razasuto mnoštvo tutnjećijeh žvala, grmećijeh kratera bljuvaše oganj, plamen, lavu, lapile, pepeo, drozge i plutce, koji svojim nagomilavanjem učiniše da iz valova iskrsne nova zemlja: Flegrejska Polja. Kao skrajnji ogranak ovijeh ognjeva ustajaše na sjeveru kampanske kotline veliki vulkan Roccamonfina, zatvarajući prostranu dolinu Liri-a i pretvarajući je pod Montecassinom u veliko jezero, od kojega sada ne ostaju do taložine, dok na istoku već gorijaše Vezuv, bacajući plutce u veličini oraha do na Partenij, na trideset kilometara daljine. Tako, dok se s jedne strane južni Apenin dizaše i još diže iz mora, noseći pod Jupitrovo gospodstvo materijale sahranjene u Neptunovom njedru, i učvršćuje i tvrdi svoj kameni tavan sporijem kretnjama i lakijem trzajima, te mi zovemo potresima, kao onaj prošloga septembra u Kalabriji, s druge strane eruptivne sile nošahu i nose, svojim vulkanskim konilagracijama, na blagu svjetlost sunca magmu provaljujuću iz plutonskijeh dubina. Ali što je uprav ovaj podzenmi oganj, te plazmuje dio zemaljske površine i sad nam dava život i bogatstvo a sada smrt