SRĐ

248

Nijesu manje zanimivi historijski podaci, koje nalazimo u drugom đijelu. Godine 1383. Dubrovčani kupiše Stonski rat u bosanskoga kralja Stjepana i u srpskoga kralja Dušana. U ono doba nalazio se u Stonu manastir srpskili kaluđera, reda sv. Vasilija, koji se poslije nastaniše u srpskim manastirima brda Atosa, otkle dobivahu od dubrovaeke republike sve do nje pada godišnji iznos od oko 200 dukata. Malo poslije stečenja prevlaka je ucvršćena moćnim utvrdama. Na taj su način mogle gaiije dubrovacke republike slobodno ploviti po njenom unutrašnjem moru od Stona do Gruža. Za bolju odbranu ovoga teritorijalnoga mora od slučajne navale sa strane Neretvanskog konala, Dubrovčani sagrađiše Ston Mali, koji je služio kao posada prijašnjim dubrovačkim vojnicima, te su se zvali barabanti. Njihove potomke, sadašnje stanovnike Stona Maloga, zovu još barabantima. Prva pomisao, da se prosiječe Stonska prevlaka, čini se da se pojavila u drugoj polovini XVII. vijeka između neprijatelja dubrovačke republike. Stalno ie da republika pismom 20. oktobra 1669. pozva svoga ondašnjega poslanika u Mlecima, Miha Sorga-Bobalia da se na obziran način obavijesti, da li zbilja Mlečići namjeravaju navaliti na Ston, presjeći prevlaku, te tada ostaviti Stonski rat Hajducima. Kada pako svršetkom XVIII. i početkom XIX. vijeka padoše Mleci i Dubrovnik, a njihovo zemljište ostade pod Napoleonovim žezlom, maršal Marmont, vojvoda dubrovački, dobi nalog od francuske vlade da izvijesti potanko o izvedivosti ove prosjeke. Bečki kongres 1815. godine učini za vrijeme konac ovoj kao i baš mnogim drugim velikim osnovama genijalnoga cara. Tek u sedamdesetim gođinama prošloga vijeka pojavi se opet misao prosjeke, ali sada zajedno s namjerom temeljita jaruženja (razglibljenja) Stonskog konala; a u tomu su bili pravilo ne samo navigatorni razlozi nego jamačno u prvom redu i sanitarni. Namjesnik dalmatinski, baron Rodić, opazi u jednom izvještaju 1873. godine, da postaju svaki dan to teže prilike onoga pučanstva, koje gine u okuženu i smradnu vazduhu a ne može se samo pomoći u ovoj nevolji svojim sredstvima, te očekuje velikom čežnjom vladinu spasonosnu ruku.