SRĐ

ERUPCIJA VEZUVA. Aprila 1906. Prof. Dr. G. De Lorenzo.

(кгај)

Takova je, u kratkim poteziraa, bila i jest ova erupcija Vezuva, slična tisuc'i drugijeh istoga i drugijeh vulkana zemlje, analogna onijem te su se zbile na mjesecu, i ne drugačija, porijeklom i finalnošću, od velikih konflagracija sunca i drugih nebeskih tjelesa. Ovo je njen znanstveni vid, koji sam žlje i gore ocrtao. Ali ona ima još i umjetnicki vid, koji nam pruža cista kontemplacija grandioznog razornog fenomena, koji da naslikam moje sile nijesu ravne. Ali srećom Vezuv je od ove strane iraao jednom za vazda opis svojih velikih eruptivnih pojava, nedostiživo, besmrtno fiksovan u ,,La Ginestra" Leopardi-a. Nadčovjecni pjesnik, koji je svoje posljednje godine proživio na podanku Vezuva, prikazao mu je oblike, pojave i duboko prirodno značenje načinom tako uzvišenijem i savršenijem, da mu nema premca ni u kojoj drugoj poeziji, kojeg mu drago naroda ili dobi, pa ni u prvoj pithionskoj Pindara, toliko je tačan znanstveni opis, tako moćan umjetnički prikaz, tako dubok filozofski pogled. Hoteći danas opisati sadašnju erupciju, ne može se nego ponoviti te stihove, koji su kao u mraraor uklesani. Cujte ih: Cosi d' alto piombando, Dall' utero tonante Scagliata al eiel profonđo, Di ceneri, di pomici e di sassi Notte e ruina, infusa Di bollenti ruscelli, O pel montano fianco Furiosa tra 1' erba Di liquefatti massi