SRĐ
474
СРЂ. — SRĐ.
lonac"; pak prosto: ..gdje ne vri"; ter kako volo Dnbrovcani ,,đe" mjesto „gdje", ispano naša riječ ,,Đe nevri", i mjesto bi okršteno „Đenevrijom". — Onda bilo, sad se sponiinjalo, a današnjim stanovnicima vri bome lonac, i da ne odlože vatru, preko njega ključalo bi. II. Kada godišta 1806. Frančezi na prijevaru zapremiše Dubrovnik, pak u njemu zavladašo, kao zla godina sobom nat,egoše ubitnu tucu tuga i nevolja, koje uništiše mu staro dobrostanje. Crnogorci kopnom, Rusi morom navaljujući na nedužne im žitelje opsadnuše grad, te pljačkajući i paleći od Konavala do Slanoga, pa zarobivši brodove i sažižući u Gruškoj luci one, koje ne mogahu odvući, poremetiše i do živca potkopaše svaku obrtnost, a osobito pomorsku. Ovaj prevratni poraz drne žestoko i imutkom vlasteoskijeh obitelji. Pomorstvo, glavno vrelo minuloga dobrostanja, po kojemu možda opeta bio bi svak štogodi oživio, bijaše veće propalo; ali f'ranaćka vlada svojijem neprestavnijem ratima i s ukinućem Republike,. puk obuboži, a vlastelu upropasti. Kada naljeze austrijanska vlada, godine 1814, i mir u svijetu pojavi se, mnoge vlasteoske kuće baš bijahu sašle na tanke vode. Vremena promijenila se, druga načela zavladala, nužde porasle, žitak skup, imetka malo, i to zadužena; sinovi i kćeri porasle, trebuju da se namjeste, da im se providi življenje, su čijem ? ... a kako ? .. . Nekoj vlasteli baš tužni svićahu dani. Po starom obićaju, kako inudje, tako i u Dubrovniku, vlasteoska nepokretna dobra većijem dijelom povjerbine su. Nu ako prvorođeni nastajao bi po zakonu sam baštinik takijeh dobara, ali opeta i mlađa djeca, sa onijem, što bi slobodno ostajalo i srestvima koja onada imahu vlastela, namještali bi se tako, da svi mogahu živjeti, ako ne u obilnosti, ali pristojno. Oni, koji bijahu imućniji, slali bi svoje sinove ponajviše u Pirencu, Bolonju, Sijenu na stavne nauke, od kuda ne bi se vrnuli kako neka vrsta današnje mladosti, praznomozgi i iskvareni dušom i tijelom, već naučni i odgojeni u pobožnoj ćudorednosti, i bijahu ures i dika obitelji i domovine. Od tuda na-