SRĐ

ĐENEVRIJA.

478

uvježbani, kako sam i s ovom koja nas je dovela do Kolorine. Pamti, da ovaj vas komad, kuda prođosmo, nazivlje se „и Pilam". Hoino dakle natrag do kuće Đurjanove, gdje ulica dijeli se na dvoje; te ostavljajući na lijevo ovu, kojom smo došli, krenimo pravo za nosom. Ovdje na dnu zatvara nam put pristanište ženske prosjaeke ubožađi, kojoj od staroga doba dubrovaeko dobročinstvo sagradi ovu kućinu, neka bi u njoj barem prenoćila i sakrila se zimi od kiše i zle godine, baveći se onijem, što bi danom isprosila. Sveđ puna ga je kuća, er nekoj vrsti ženskijeli, kad ostare, ne ostaje irn već prosjaluk i ovo pristanište: izmet svijeta, dobro mu je, kad se i ovdje nađe. Mimo ovo pristanište okrećući na desno malo когака evo nas na dugoj tilici, kojom liodeći ili na istok ili na zapad s rnalijem vijuganjem izdušit ćemo na veliki put od Pila. Kako vidiš, s gornje i donje strane od ulice prate te kuće, gdje koji vrtić, ondje odrinja, ondje vojka, ondje po koja mala na svod izvedena šetnjica okićena grastama cvijeća, tako da sve skupa, ako je ulica i uska, ali nije mrska. Vas ovi komad znaš kako se nazivlje"? — Đenevrija. Priča je, da nokakva starica, koja tu negdje prebivala je ne znam s česa, zavadi se sa svojom susjedom; a ova čarovnica, da se osveti, vrže joj namet na lonac. Jadna baba otide da svari štogod objedu, naloži oganj, namjesti lonac, nalije ga vode, a lonac nikad da uzavri. Puha baba, puha, st'iče, loži do palice, što je imala u kući: lonac sve jednako ni da zastruji, a kamo li da uzavri. Tužna baba, da prežive, zamoli susjedstvo da bi joj pripomoglo u nevolji i svarilo malo kupusa, er ino nije imala. Тако slij edilo za neko vrijeme; prospe se glas po Pilam, pa i po gradu, i dođe do kneza. Knez pošalje zdura, da vidi, kakav je taj poso; a ovaj došavši : stade upitivati, gdje je stara, kojoj ne vri lonac. Za zdurom privrati se рб Dubrovnika, da vidi to čudo, i ko g$d bi došao upitivao bi: gdje je ta starica, kojoj ne vri lonae? Od tuda malo po malo skuje se poslovica. Na pitanje: kamo si išao"? kao za šalu odvratio bi upitani: „gdje ne vri