SRĐ

638

СРЂ. — SBĐ.

suču uporedo, konvergisajući prama nekoj tački ili udaljujući se od nje. Dalmacija je u cjelini samo dio one sante zemaljske kore, što se iz južne Hrvatske prostire prama jugo-istoku. Vanjsku konfiguraciju sačinjava kršno bregovito gorje Dinarskog sistema, što se od sjevero-zapada u paralelnim crtama suče prema jugo-istoku. Između pojedinih kosa ulegle su kršne doline, većinom bez izlaska. Naslage vaporca, još tamo iz tercijarne dobe spajaju poput ošita različite kose. Osobita vrsta dalmatinskih dolina, kojima na donjem kraju nema izlaza, sprijecavaju vodama da otječu, te kad ulije velika kiša, nastaju redovite poplave. I ako nema stalna reda u ovim dolinama, one se mogu uz neke prijelaze svesti na neki pravac. Kninska dolina postojanim naplovima srasla je već sa drniškom, ova se laganim prijelazom može spojiti s Vrbom, Mućem i Sinjem. Imotska dolitia, i ako leži u istom pravcu, stoji o sebi. Ovim dolinama mogu se odijeliti međašnje Dinarske od Primorskih mosor-biokovskih gora. Jedne i druge su asimetricke; na sjeveru je naklonost manja, erozija vodena i denudacija vjetrova slabija, a zato su i bolje zašumljene. Kršne doline u našoj Zagori nijesu za sebe nikakove geografske cjeline, već su samo dio za dopunu ostalog sistema. Inace je u Makedoniji, gdje je Dr. J. Cvijić istakao doline kao geografske cjeline, što nam donekle tumaci i onako osobito etnografsko razređenje. Uporedo sa obalnim gorama nekoć se je prostirao trostruki red gorja, koji danas sacinjava dalmantiska ostrva. U doline među nje prodrlo more i antiklinale (izbrježine) plitkom vodom rastavilo od kopna. Uzrok postanka ostrva. Kako je već u uvodu izloženo, zemaljska se kora diže ili pada. Nigdje se ne đade tako vidljivo utvrditi padanje kopna kao u Dalmaciji. U samoj historićkoj periodi može se ovaj pojav dokazati. Dr. AI. Penck je našao u blizini Salone na dnu mora dva sarkofaga iz trećeg vijeka po Hr. Sarkofazi su bili na prvobitnoj osnovici, što isključuje mogućnost da su u more