SRĐ

ĐENEVRIJA.

667

dobro ! Nego pustit da ti se prirepine viju oko kuce ! Kad bih ja znala da je u našoj kući kojagod počela štogod tako, osven što bi ončaš gospođi pripovidjela, svu bi kudjelju oko nje izlomila. — Pak bi te zvala na pravdu . . . opet šaljivo doda Orsat. — Neka bi me zvala đe hoće ; u to bi držala što bih jom ja dala ! — A reci mi, jadna, — priuze naravno Orsat — bili mi znala štogod pripovidjet od moga prijatelja Vlaha ? Ima nedjelja dana da sam bolji dosta, a njega nema ni na karti od naveganja.* Baba ožme usta, pogladi se po bradi, malo zaječi, pak : — Hee, gospar Vlaho, gospar Vlaho, baš je falio što nije došo da vas vidi. Ma što hoćete da vam rečem ! Kad je čeljade zamantrano malo se na prijatelje misli. Basta**, i njegova se koja zna! Orsatu udari mali lapat, ali ga odmah predobije, i prida : — Da biće kakva vjeridba .... — He, he, nije vjeridba, er to ne može biti; ma se ćuka da se pristro k nekakvoj djevojčici* *: što ako je istina prigiavi baba stresajući glavom — kako mi nos dava, zlo po jednu stranu i drugu. — A znaš li ko je to ? — zapita ljubopitno Orsat. — Znam i ne znam. Kažu da je tamo u Pilam neka Jele Marinova. Vele da je lijepa, skladna, dobra; i biće sve što hoćete, ali tu za gospara Vlaha nema ništa, to se u kuću ne vodi. Premda se Orsat nadao čemugod sličnome, ipak ova babina vijest smuti ga toliko da ustane iza stola gdje do onda sjedijaše, te uze šetukat po sobi od prozora do prozora кб da gleda na vrijeme. Klara se malahno zabuši, poprati ga okom neko vrijeme, te videći da je sasvijem zamuknuo, stade raspremati trpezu, i pokle nagradi jedno na drugo, plitice na plitice, žmule, cakle-

* „Carta marittima di navigazione". Obična izreka u Dubrovniku, koja znači, da čeljade koje žudiš, ne nahodiš nigdje.

** Basta — dosta je, sufficit.

*** „Pristrijeti se komu" znači: približit se komu sa žudnjom da što postigneš. (Op. ur.).