SRĐ

674

СРЂ. — SRĐ.

Kad se grofica Voronzov vraćala, izvuče joj se jedna cipelica s noge, a ona se prigne da je uvuce i sapenje; ali Petar je zaustavi i reče: — Ne, Mašinska, prevec si debela a da se prigneš, i okrenuvši se prema gospođama rece: — Gospođe, budite Ijubazne i uvucite cipelice našoj dobroj prijateljici. Kneginja Daškov htjede, i ako preko volje, da izvrši naredbu, ali je Veliki Knez odstrani i namigne svojoj ženi da ona to izvrši. . . — Oh, ne, ne, prišapnu mu groflca i zacrveni se, to je preveć, Petre. АИ on se obazrije i nastavi: — Nalažem Vam, gospođo, ja Petar, da sapenjete cipelicu grofici. Katarina se približi, oštro pogleda svog muža, podigne cipelu i dade je grofici, a ova je brzo zgrabi te zamrmlja: Kako se našem gosparu mili šaliti ! — Zahvalimo našoj lijepoj Dami, reče Petar, i budimo pripravni i nju poslužiti. Katarina ne odgovori. Ona je u ruci držala crvenu vrpcu, koja se bila otkinula od cipelice. — A vrpcu, gospođo, držite Vi? — Ako Vaše Gospodstvo dopušta, na to ce hladno Velika Kneginja, htjela bi je sacuvati na uspomenu ovog časa. Petar se nasmjehnu i ostavi je. Kad dodu do dvora, grofica Voronzov ulivati mu se čvrsto za rame i reče: — Zaslužio si cjelov^ prijatelju moj! Napokon si dao onoj lutki zasluženu pouku. — Ali ono nlje sve, što sam odlučio uradit joj. — A što bi bilo drugo ? — Cuvam još u mome tajnome kovčegu jednu koludričnu koprenu, koju je vezla stara Morfa i uresila biserjem. Ovaj odgovor pobudi takav smijeli u grofice, da nije mogla uzaći stube i reče svome prijatelju : — A kada misliš izvaditi tu lijepu koprenu ? — Vidjećemo što će se dogoditi kroz malo dana, odgovori Petar.