SRĐ

GROBNICA KĆERI BELEI Y. U SPLJETU

31

napokon pobježe na ostrvo Rab (Arbe). Kad po uhodama Bela dozna da je minula pogibelj od Mongola, vrati se 1242. godine u Ugarsku prije same kraljice, koja ostade još na Klisu. * Ali opasnost od Mongola ne bješe minula bez drugog prolijevanja krvi. Kad Batija docu, da se Bela sakrio u Trogir, krene vojskom na grad. Ali Stjepko Subić, knez bribirski, branio je Trogir. Junački Trogirani ne htjedoše se predati Batiji i njegovoj vojsci, ma i da im njihovi glasnici doviknu da mu se predadu. Kad Batija doču, da kralj nije u Trogiru, nego u Rabu, riješi se da krene i onamo. Ali hrvatsko brodovlje porazi Mongole u morskoj bici pred ostrvom Rabom; zatim hrvatske 6ete potukoše Mongole i na kopnu u Podgorju pod Velebitom (Grobničko Polje) u krvavoj bici, koja bješe započela na morskoj obali. Borba bješe žestoka i kralj Bela IV. spasi glavu samo nečuvenim junaštvom svojih boraca. Naj smjeliji bješe Kres, koji stade sjeći mačem Mongole ondje, gdje bješe naj žešća bitka, stade gaziti nogama mrtve Mongole i bacati ih u more kao guske u ribnjak. U toliko Mongoli biše potučeni i kod Olomuca u Moravskoj. Batiji okrom toga stigne vijest da je kan Ogotaj, sin i nasljednik Džingiskanov, umro. Stoga Batija pođe s vojslcom u Rusku i tako se sva Bvropa, okrom Rusije, oslobodi mongolske najezde. * Kraljica Marija, još iza povratka kraljeva u Ugarsku, ostade na Klisu sve do mjeseca septembra 1242. godine. Ali kraljevsku porodicu stigne sada teška nesreća u ovoj tvrđi; dvije kćeri kraljeve: Margarita i Katarina umriješe. Njihovi posmrtni ostanci odneseni su i pokopani časno u Spljetu i položeni u kamenu raku, koja bi postavljena poviše velikih vrata stone crkve sv. Dujma na ulazu. 1 Sarkofag od vapnenca, koji sadrži mrtve ostanke, ima ove mjere: duljinu od 3 ingl. stope i 87 а pal., širinu od 1 st. i 8 pal. a visinu od 1 st. i 2 1 / 2 pal., kako tvrdi T. G. Jackson,

1 Usp. Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata. A. XXIX. 1906.