SRĐ

„TRŠĆANSKI L10YD" O DALMACfJI

219

dustriju tvrtke Gilardi i Betica, ali sad ima i druga veiika tvornica Zamboni, Stock i dr. u Solinskom zalivu, jer u okolici je veliko obilje kamenja za cemenat, koje se i izvozi do u Italiju. Opaža da je u prijašnja vremena nestalo industrijalne preduzetnosti u Dalmaciji, ma i da ima kapitala. Stoga da bi trebalo potaknuti razvitak dalmatinske industrije tim da inostrani industrijalci uvedu razne industrijalne struke i đadu pucanstvu industrijalni odgoj. 0 izletu (4 čl.) iz Spljeta kroz Kaštela do Trogira ističe da nema ptica pjevica, jer ili djeca utamanjuju. Kaže da je na brdu poviše Solina tvrđa Klis, branič Hrvata u bojevima protiv Avara i Turaka, stanak kraljice ugarske, žene Bele IV. gdje su joj umrle dvije kćeri, položene u sarkofagu u Spljetu. Napominje Solin, grad, koji su razorili Avari, te mu se razvaline mogu sada posjetiti u društvu mons. Bulića, upravnika muzeja, govori o Vranjici, malim Mlecima pred Solinom put Spljeta. Opisuje prizor pri jematvi i pripovijeda da su mu Spljećani nudili grožda, za koje nijesu htjeli novaca. Nabraja vatreno vino, slatke smokvice, maslinsko ulje iz okolice po stranama i istice lijepe djevojke Hrvatice i spominje da je kolni put kroz Kaštela sagradila 72. franceska pukovnija pod Marmontom. Pripovijeda (u 5. (51.) da je trsna uš iz daleka već zaprijetila spijetskijem vinogradima i pokazala se u Poljicima i kod Sibenika, te da će trebati posaditi amerikansku lozu. O Kaštelanima kaže da se malo iseljivaju i da se ustrajno drže starih obićaja. Nabraja znamenitosti Trogira: stonu crkvu i loggiu (lodžu) a istiće trgovinu vina u Trogiru i Kaštelima kao i buhača u Trogiru. Pripovijeda da je otok spojen s gradom pomićnim mostom. Na istoku Spljeta kaže da se vidi gologlavi gorski skup Mosor. Zatim (u. 6. 61.) pripovijeda o Dubrovniku. Stigao je u jutro vatrenjaeom u Gruž, negda mjesto vlastoskih Ijetnikovaca, a sada stovarište za bosansko drvo. Ulazeći u grad pominje Gundulićeva Osmana i navodi kao naj boljehotele: „Imperial" i „Hotel de la Ville", g. Odaka, gdje se vrlo dobro jede. Pripovijeda o Ijepoti Dubrovnika i čistoći, ljubeznosti, skladnosti i umjerenosti stanovnika i kaže da je Dubrovnik pravi pleme-