SRĐ

PJESNIKOVA TAJNA

849

badour, nadnosi se nad bunar, nad vodu, i počinje slatko guditi: voda se kreće; on dalje gudi i gudi, a voda se malo a malo diže, diže to više, dok ne zablista na ustima od bunara. Nastajne noći snivah da sam izišao iz ne znam kojeg bezdana, silom milozvučnog glasa, koji, negdje u visini, kazivaše meni, stranim naglasom, neshvatljive rijeei. Probudih se plačući, u takom živčanom uzbuđenju, koje potraja njekoliko sati, prožet besmislenim uvjerenjem, da glas što bijah u snu cuo u istinu postoji, te mueih se što bolje mogoh da dozovem u pamet zvuk onog glasa, strepeći da ga ne bih zaboravio. Ipak zaboravih ga i brzo; ali ne zaboravih svog sanka; a nije mi moglo nikako iz glave da je onaj san njeko proročanstvo, otajstvena božja opomena. Nijedan ženski glas nije me podsjećao na onaj; ali siječnja 1872. godine, dok se od bolesti oporavljah, usnuh onaj isti sanak; opet slušah slatki glas, gdje stranim naglaskom govori. Osam ili deset dana kasnije dođoh u Vas i donijeh Vam onu knjigu: Du sommeil et des reves. Skoro nije moguće da budete zaboravili moje tronuće one veceri. Može biti da sam ja po naravi mističan, i sklon da vjerujem u njeke tajovite sile Ijudskog duha, u njeke njegove otajstvene odnošaje s vrhunaravnim. Svakako je stavno, da prvo siječnja mjeseca 1872. bijah već u dva navratka osjetio, a ne u snu, takva izravna saopćenja; jednom kad mi je bilo dvanaest, drugom kad mi je bilo četrnaest godina. Prvi put ostadoh kao potresen i ganut, i ako je san na dobro slutio; toliko mi bijaše nov smisao onog sna, toliko jasan i nagao bijaše nutrnji glas koji je u meni progovorio. Slutnja se obistini nakon šesnaest godina. Drugi se put nije radilo o kakvoj slutnji; a samo ću na onom drugom svijetu znati, da li je ono bila pomama duše, ili uprav glas drugog duha, kako vjerovah i vjerujem, i kako stoji pisano u njekoj mojoj knjizi. Uticaj drugoga sna, naravno, bijaše na mene izvanredno dubok. Da glas, što bijah čuo, uprav opstojaše, vjerovao sam s većom žarkošću, ako je moguće, nego prvog puta: vjerovao sam blagotvornom i moćnom uticaju što bi jednom imala na me da vrši osoba koja je onako govorila. Promislite Vi kakva je morala biti шоја tuga, Vi, koja znadete u kojim sam se prilikama nalazio siječnja 1872. g.