SRĐ

PJESNIKOVA TAJNA

853

se srdite na ше. Bio sam Vas od godinu dana nedično zapustio. Nije da je u mene malaksalo staro prijateljstvo; ali sam se sebe samoga stidio, a to me je držalo daleko od Vas. One večeri dođoh u Vas, kako da me je kakva oluja dobacila, te Vam sve pripovijedah; pričah Vam san s takom vrućom vjerom u njegovo vrhunaravno porijetlo, u proročanstven duh njegov, da ste se Vi bojali da ne bih pomjerio pameću. Rekoste mi: da još nijesam dobro ozdravio, da mi se hoće moralne tišine, da se moram razgovarati, malko putovati, i ne pisati mnogo pisama. Bio bih tako i uradio, da se nije dopokon probudilo tada ljubomorstvo muža joj. Iznova mislih da mi nije ostaviti gospođu. Viđasmo se rjeđe; ipak, ne znam s kojeg buntovničkog duha, s kojeg opakog nagona srca; uprav tada, kad je u ljubavi bilo opasnosti i teškobe; uprav, kad je drugo čeljade počelo da se osjeća uvrijeđeno i da trpi; kad nas je svijet stao huditi; tada kao da je dah prave strasti zaduvao u nas. Grospođa se nije više pokazivala toliko pouzdana. To što nas je svijet smatrao krivim, bijaše kao neka uzda manje; a moćna pobuda na zlo, što smo već onako snosili posljedice zla. S moje sam strane osjećao da malo po malo silazim put bezdna, iz kojeg vitlahu vrući plamenovi, da draže put, da mrače pamet. I osjećajući da sebe upropašćujem, ipak ćutio sam da me tamo vuče onaj isti pogani nagon. Ipak kad god bih se zaustavio prestrašen, odlučio bih da odolim napasti. Takova strast bijaše vatra više putena, nego srčana; bijaše proti mojem uvjerenju, proti onom uzvišenom idealu, kojemu sam se želio prilagoditi u životu i u umjetnosti. Cinilo mi se da udaram žig sramote i licumjerstva na svoj život, na svoje djelo, na svoju uspomenu pred potomcima; da kukavički izdajem svoju zastavu. Ali poslije nijesam imao snage da se ustegnem, da je ne vidim samu, ono malo puta što je bilo moguće, znajući s kojom sam vjerom očekivan; a kada bijah s njom, njezina ljepota, njezino tronuće, skoro bi mi pamet oteli. Sreća da ovi sastanci ne bijahu ni česti ni dugi, ni tajni, ni bezbrižni; a, pravo valja kazati, da je u njoj potrajala uvijek, i ako malko uskolebana i slaba, dobra volja. Tako je minulo njekoliko mjeseca, od naj žalosnijeh i naj uzburkanijeh mojega života. Ono bi za me doba 23