SRĐ

852

СРЂ. — SRĐ.

svoju religiju nosila i u umjetnosti; a ovdje bilo je u našim odnošajima cjepotina tanka kao da je tankim nožem prosječena, i koja se tek opaža na površini, ali razdvaja čisto sve do dna. I ako mi ona to nije kazivala, nalazila je stavno da su moji stihovi odveć demokratični u obliku, odveć udaljeni od one plemenite uglađenosti bez koje, za nju, nije bilo poezije. Dosjetih se tomu razgovara'ući se s njom o drugim pjesnicima, i to me je vrijeđalo. Vrijeđao me je njezin sud, vrijeđala me u пје tolika neovisnost suda od osjećaja; jer mi je ona ispovjedila višekrat, pismeno i naustice, da me ljubi. Ja sam imao drugi ideal Ijubavi; bio sam i ja ljubljen, u prošasto doba, ali drugačije; prevlađivalo u mene srce nad svaku moć i naklonost pameti. Ipak da mi je ona pokazala druge znakove jakog i dubokog osjećanja, da sam je vidio dajbudi koji put nesposobnu da ukroti strast, ne bi me vrijeđala ova njezina neovisnost u rasuđivanju. Ali ona je znala sobom vladati uvijek, a nesložna sa mnom u mnogim pitanjima i manje znamenitim : uvijek je tvrdo branila svoje stanovište. Uvjerih se dakle da njezino čuvstvo ne bijaše ljubav; a kako je i ja sam ne ljubljah, odlučih da se s njom raskrstim. Ona posumnja o tom, kad smo se našli u gradu prosinca 1871., nakon dva mjeseca što bijasmo daleko jedno od drugoga. Namjeravao sam otputovati o Božiću put San Rema, da tamo prezimim; ali se razboljeh. Ona tada bi namjerice bezobzirna i htjede me vidjeti. Ja življah sa svojim bratom, a ona nije nigda dolazila u pohode mojoj snasi. Ovom je prigodom posjeti i zamoli je da me može pozdraviti. Bogobojazna moja snaha ostade na to iznebušena i sablažnjena, toliko da u prkos svojoj bojažljivošti ustručavala se nekako da na to pristane, a uvjeren sam da se je poslije radi toga ispovjedila. Zbilja u gradu mnogo se buke učinilo radi ovog posjeta. Ja to doznah tek iza kako ozdravih, pa bojah se da, otputovavši, ne pokažem se nezahvalnikom i kukavicom. Moj je život bio takav: vječito talasanje pameti i srca, i jedna i drugo bez svijetla. U noći na osvit 18. siječnja 1872. god. usnuh opet onaj tajoviti san. Dođoh u Vas, netom bih u stanju da u večer izađem; na 20. ili 21. Prijateljice draga; Vi ste imali razloga da