SRĐ

360

СРЂ. — SRĐ.

гекао bi da svojim slomljenim i prigušenim zvukom proriču zagone na bajonete na Varese e S. Martino; na taj način rekao bi da kobni stihovi: „ Virtu contro furore Prenđera l' armi e fia '1 combatter corto, Che 1' antico valore Negl' italici cor non e ancor morto .... 1 ovjenčavaju svjetlošću narodne hirane borbe Genove, Milana, Brescie i Rima. Takove uspomene, mislim, ne će biti na odrnet ni drugim narodnostima, jer i one vrlo dobro znaju, kad stranac zauzimlje zemljište otadžbine, da je tada mržija štovanje a kultura borba. IV. Sada već Italija može da uživa u uspomenana više боvjecanskim. Blagog jutra, 22. maja 1841., Franćesko Petrarka tek ovjenčan, ulazio je na konju u Parmu, usred onžja braće Correggia, koji, u zajednici s narodom, oslobodiše gnd od lošeg gospodstva Scaligera: pobjeda bijaše vesela, nade velike a ovjenčani pjesnik započe pjesmu slobode. Bijaše to ča^, jedinstven u životu pjesnikovu i u istoriji talijanske starije poezije, čas, u kome Italija uzimlje na sebe obličje gotovo grčk« a lik Alćejev rekao bi da uskršava i živi duh eolske lirike 'ije se kroz grad longobardski. Bješe to zaista divan čas, ali, na šalost, samo — čas. Svakako ostaju u pjesmi pod natpisom: „Lmge da' libri nati in mezzo all' armi" („Daleko od knjiga, koji su postale usred oružja") vječito divni ovi stihovi: „Liberta, dolce e desiato bene, Mai conosciuto a chi talor no '1 perde, Quanto gradita al buon mondo esser dei I Da te la vita vien prospera e verde, Per te stato gioioso si mantene Ch' ir mi fa somigliante agli alti Dei...." 2

1 Krepost protivu bijesa uzeće oružje i biće kratka bitka, jer starinsko junašt.vo nije još umrlo u italskim srcima . .. 2 Slobodo, ti slatko i željeno dobro, koju nikad ne pozna onaj, koji je kadgod ne izgubi, koliko mora da si mila dobrom svijetu! U tebi život postaje čestit i mlađ, za tebe se održava radosno stanje, koje me čini sličnom velikim Bogovima ...