SRĐ

NAD GROBOM FRANĆESKA PETRARKE

359

svecana i uzvišena vladateljka velikog i divnog hrama, koji je vas samo za nju načinjen .... Među kontrastima, koje su ogromnim dijelom izazvale prilike vremena, među neizvjesnostima, koje su izlazile iz same prirode pjesnikove, sami fakat, da je on na vrhunac ideala talijanskog naroda postavio zamisao i ime narodne Italije, sami taj fakat slavna je i nesumnjiva zasluga Petrarke prama otadžbini. Njegcva politika, dijelom praktična i za ona vremena moderna, biva: klasično uzvelieanje republikanskog gospodstva, propade za uvijek tudorn najezdom u 1494. godini. Ali ideal ostade. Sta više, neki neznani hronista rimski, opisujuc'i štetu te najezde, spominje i žalosnim glasom komentuje proročansku pjesmu Petrarkinu na ukor gospodarima Italije a sa auguralnim stibjvima te pjesme Nikola Machiavelli završuje svoga »Vladaooa". Kod Petrarke susrećemo se i sa drugim stihovima, koji baš po svojoj neizvjesnosti kao da su određeni da proriču, obilježe simvolizuju, daleko od okorjelog stranačkog gloženja a u zničaju široko i opće narodnom, neke časove, događaje i ideje v pojmu preporođaja Italije. Slika onoga „cavaliere, che Italia tutta onora", 1 koji treba da sjedi na Tarpejskom brdu, „pensoso piu d' altrui che f!i se stesso", 2 ako je od XV. vijeka — kako tvrdi Machiavelli — privlačila i nadahnjivala plenenitu dušu Stefana Parkarija sve do njegove smrti, nije je maije izgledala ni Italija očima tužnim i žalosnim radi dugog, u?aludnog čekanja. Pa ako je za dugo vrijeme Italija bez prestmka uzalud pitala svoje upravitelje: „Сће fan qni tante peregrine spade?" 3 oni drugi stiliovi, tako ritnski žestoki, kakve nije ni sami Dante spjevao : „Cesare taccio, che per ogni piaggia Fece 1' erbe sanguigne Di lor vene, ove il nostro ferro mise ... Л

1 Yitez, koga časti sva Italija. 2 Zamišljen više za druge nego za samog sebe. 3 Šta rade ovdje toliki strani mačevi ? 4 Okrivljeni Cezar, koji u svakom kraju činjaše trave krvave od njihovih žila, gdje postavi naše mačeve ....