SRĐ
ZGODE I NEZGODE.
367
od staroga državnoga uređenja ostalo je nešto što se još pomiče i nije utrnulo. Još se cuje, ako ništa u pjesmama, za knežinu konavosku. Ova se dijelila u kaznačine, biva u oblasti, u kojima je vladao kaznac. To i danas postoji, te se obično tako i zovu po starinsku seoske starješine, i ne samo u Konavlima, nego i u Župi pred vratima gradskijem. — Zborovi koji se često spominju u starijem listinama, kao i stanak, žive su i danas riječi u puku. Osim toga braća ili bratstva ima svako selo. Svi domaćini u selu čine društvo; porežu se na glavu po nješto i plaćaju na godinu, te tako svako selo ima malo glavno. Jedan je od domaćina starješina i traje mu vlast godinu dana. Skupe se negdje jeseni, goste se, mijenjaju ili potvrde starješinu. Novci što se skupe služe za seoske pute, međe i ost. To je bratstvo i porota, jer upućuju, kore i kazne prijekorne seljane. Zenska glava nema dijela od imanja, nego prosto ruho. Zene za svoje naprave prodavaju kokoši i jaja, pa i dignu od kućnoga imanja ponješto ploda, te prodaju, a to domaćin gleda kroz prste, jer kuća se ne misli za ženske nakite. — Zadruga je temelj konavoske kuće, i ako su se podobro već razdijelili i neprestano se dijele. I muški koji iz zadruge izađe te se iseli ili pođe na ulaz, biva udomazeti se u kuću, gdje je na djevojci ostala loza i uzme prezime kuće, gdje je došao, izgubi pravo po običaju na dio imanja. Zadruzi je glava domaćin. Zadruga razdijeljena u više porodica zove se inokostina, a inokosan je ko pripada toj užoj porodici. Po ovome se vidi da Konavljani i danas žive po svojim srpskim pravnijem običajima. Istina, ima primjera da se sadašnji zakoni prizivlju u pomoć, ali to je posve rijetko. Sve je ovo ovako u Boki Kotorskoj, Ornoj Gori, Bosni i Hercegovini, Srbiji i ost. To se sve može očigledno vidjeti u „Pravnijem običajima" što ih je naš Bogišić napisao. II. Osim što su Konavljani bili državljani srpski, oni su Srbi po etnografiji. Svi običaji srpski žive još u Konavlima. Badnjaci se i danas nalažu, krsno se ime slavi, svadbe i svatovi su u pravom jeku, grapša se i danas još događa; sve su ovo običaji srpski bez pogovora. Nošnja je srpska i ako nešto na tursku prekaljena. Ima sad saruk, fes, silah (svilaj) i ost. što prije nije bilo, pa je sad šarovito odijelo, a prije je pre-