SRĐ

368

СРЂ. — SRĐ.

vladalo crno. Ženske su bolje održale staru nošnju i ako su i one nešto staro pometle i novo unijele. Konavljanima su vilaći koji nose uske gaće, biva noge su ovijem kao vile. Od Turaka su primili perčin navrh glave, ali se to već pomeće. Bradu briju a samo nose brkove; XVIII. vijeka a i XIX. bričili su i brkove po primjeru gospode gradske, i za to su podrugljivo zvali Konavljane Bricane. Dijete muško do 7 godina nosi košuljicu s pasom kao i ženske. Od petnaest godina je od puske^ sve kako je u ostalog srpskog naroda. U grad ne idu nego za poslom, jer još postoji u Dubrovniku stara pregrada između sela i grada. Nije kao u Spljetu i Sibeniku gdje i u gradu ima seljačkog života. Cavtat zovu male Jeolače, a grad (Dubrovnik) velike. Pjevaju narodne srpske pjesme uz gusle, a možeš i danas čuti: Kad se zeni srpski car Stjepane. I zdravica konavoska na krsnom imenu i na svadbama i ako je pretrpjela radi vjere preinaka, ipak ima jednakijeh rečenica, kao što se čuje usred Srbije : n. p. ,,Ne pada snijeg da pritisne svijet, nego da svaka zvijerka pokaže rad svoj." I srpsko ime unatoč vjeri katoličkoj koja je to ime istisla, jer skopčano s vjerom, još se čuje. Каа se u mlinu nagone i sokole, da bolje upru, kliču jedan drugome : „Еј Srbine!" Osim toga nadgrobni (ćirilovicom) i stari stećci, 1 koji su još preostali od zuba vremena i zlurade ruke, 2 dokazuju bjelodana da nigdje bolje do u Konavlima niju se održalo obilježje srpsko. III. Konavljani su bili stare ruke. 3 Dubrovčani su ih po malo polatinili. To je išlo onda lakše, jer je samo obred dijelio. Pa i ako su crkva i stara država nastojali da izbrišu davne uspomene, još i danas se pomiču i žive. O tome je bilo već prije pisano u Srđu.

1 na Brotnjicama, u Popovićima, na Vignjima, n Pridvorju (na mjestu koje se zove Crkvine). 2 Konavljani ove starine zovu grčkijem. Po svoj prilici taj je naziv ostao od onda, kad su se neselili prvom Konavljani i naišli na prave grčke starine, pa tako ih nazvali i ostalo i ime. Ili možebit tako označuju staru vjeru.