SRĐ

500

СРЂ. — SRĐ.

„vori na njenu korist, i pogled na nju i način njihove uprave. „Ništa pravilnijega i marljivijega od njihova poijoteženja, ništa „pristojnijeg od njihovili sela, i ništa pravičnijega od njihovih „uredaba." Pokojni naš Paulinović, koji nije znao za laskanje, ovako piše o Poljicima: „Poljica su krasna domovina kraj mora, salivena na luke „i matove, preko višja premiješana ravnicama, rijekama i du„bravama, gaj blaga i hrašea, kakvim plode naj južniji krajevi „svijeta." A ovako piše naš zemljak, prof. Matešan : „Imade u Poljicima velebnih gora, podzemnih dubina, „duboko-strmih dohna, uzbrditih vrhunaca, vinorodnih glavica, „žutoklasnih njiva, zelenih vrtala, jednolicno-golih strmina, pu„stoši punih kamenja; nit su sasvim golovita, nit su odveć za„šumijena; imade glavica i ravnica. Ta će raznolikost biti gla„vnim uzrokom zanimanju putnika, koji se bude voziti kroz „Poljica". Na žalost, Mosor i druga naša brda, gola su kao dlan, jer su njihove šume negda dobro došle za mletačke galije, a nijesu ni današnjim brodograditeljima na odmet. * Poljica nemadu jezera, a ni rijeka, osim male Žrnovnice, koja izvire iz sitanjskog Mosora, tiho lize niz žrnovsku uvalu, i na Strozancu se izlijeva u more. Tako nema ni toplih, ni ljekovitih voda; sve su pitke, i nek mnoge imadu u sebi rastopljena vapnenca neznatnim postotkom. Kreneš li iz Splita za Omiš, prevališ splitsko, jednolicno, ali dobro obragjeno polje, i netom prekoraciš preko Mosta, na ušću Zrnovnice, stupio si na poljicko tlo, Strozanac, negdašnju našu solnaru, kojaje naplovom Zrnovnice postala tusta i plodonosna zemlja. U ovom tihom zakutku samuje krasni ljetnikovnik Poljicanina Marićića, koga Mletacka prekrsti u plemića Cindro, kao i druge poljičke porodice, koje se i danas u Splitu ističu i znanjem i imanjem. Na ratu Grljevac još vire iz mora ruševine kuće knezova Dumičića iz Podstrane. Prerana smrt nije dopustila knezu Pe-