SRĐ

662

СРЂ. — SRĐ.

izrecena osuda, na temelju koje Maksimilijan i njegovi generali Mejia i Miramon biše osuđeni na smrt. Vijest o tragienoj sudbini nesretnoga cara zapanji svu Evropu. Gotovo se sve veće države zanzeše za njega ali bez ikakva uspjelia. Bee, Berlin, London, Madrid obrate se na Sjevernu Uniju, da svojim posredovanjem spase dajbudi život Maksimilijanov. I ova nastojanja bijahu uzaludna. Juarez zahtijevaše smrt Uzurpatorovu, tako u osudi nazvaše Maksimilijana i taj njegov zahtjev morao se ispuniti. Kilometar, po prilici, dal^ko od Kveretara, nalazi se visočje Cerro de la Campana. Iz tamnice Capuchinas povorka se uputi 19. juna u б 1 /^ sati u jutro prama Cerro de la Campana. Za osuđenike stajahu spravne tri kočije, u svaku pojedinu bi zatvoren jedan od njih. Pred kocijama stupaše 30 vojnika, a iza istih drugih 15, koji imađahu da izvrše osudu. Povorku zatvaraše 4 bataljona pješadije i 2 eskvadrona konjice. Maksimilijan bješe u crnu odijelu. U istoj kociji s njime bijaše njegov ispovjednik otac Soria i njegov podvornik Ti'idds. Kočije se zaustaviše nekoliko stotina koraeaja od mjesta gdje se imaše izvršiti osuda. Osudenici siđoše iz kočije da pješke prevale ostali put, jer uzbrdica bijaše odveć velika. Kada dođoše na određono mjesto, vojnici se postaviše nekoliko koračaja od osuđenika naperivši svoje puške. Maksimilijan pristupi k vojnicima, koji morađahu na njega pucati, dade svakomu po jedan zlatni novac, moleći ili da ciljaju u srce, da mu poštede lice. Zatim se povrati na svoje mjesto. Casnik htjede već da dade znak, da se puca, kad Maksimilijan zaprosi, da mu se dopusti da nešto reče. To mu bi dopušteno. Njegove posljednje riječi bijahu : Oprastam svima; molim, da mi svi oproste; želim, da moja lerv donese sreću zemlji. Neka živi Meksiho, neka živi sloboda ! Tek što je car izrekao ove riječi, dade časnik znak, vojnici naperiše puške i odapeše. Gusti dim obavi eijelo mjcsto. Kad se dim nakon nekoliko časa razrijeđio, pruži se prisutnima stralioviti prizor. Maksimilijan ležaše na zemlji, ogrezao u krvi, mahajući konvulsivno rukama i nogama. Tada pristupi k njemu jedan vojnik, koji stajaše u pričuvi, ispali na cara iz neposredne blizine jedan hitac, ali ni taj hitac ne svrši onaj život. Da prizor bude strašniji, upali se