SRĐ

Р О L Ј I С А

791

imala pripasti Franju kao ugarsko hrvatskomu kralju. Kako je i po Dalmaciji bilo ljudi, i ako ne mnogo, koji su naginjali za Napoleona, dočim je većina pristajala uz Franja, dogodilo se, da su po dalmatinskim gradovima nastali strašni neredi, za kojih se prolilo mnogo krvi. 3. — To je potaklo svjesnije Dalmatince da su odašiljali kralju Franju poslanstva moleći ga da bi čim prije poslao svoju \rojsku, koja će učiniti kraj tim krvoprolićima i uvesti red. Nato je bilo naregjeno barunu Rukavini da odjedri s vojskom u Dalmaeiju. Rukavina je stigao u Zadar 5. srpnja 1797. i bio svecano primljen, pa je otole nastavio put niz ostalu Dalmaciju i svagdje bio lijepo pričekivan, a napokon je dne 17. istog srpnja stigao u Omiš. Kada je primio zakletvu vjernosti od Omišana, prešao je u sjemenište u Prijeku, gdje ga je dočekao veliki poljički knez Marko Zuljević sa svim stolom i sa dvanaestoricom malih knezova, pa su se i oni zakleli da će biti vjerni kralju Franju, a Rukavina im obećao (!) da će uzdržati netaknute sve njihove stare pravice i povlasti, pa je tada odjedrio aaprijeđ niz Dalmaciju. 4. — Kad je Rukavina tako obredao cijelu Dalmaciju bio je poslan u Zadar grof Thurn da upravlja pokrajinom. I k njemu je doš'o jedno poljicko poslanstvo da ponovno prisegne vjernost i da ispvosi potvrdu starih poljičkih povlasti. Grof je Thurn to i obećao, ali nije kasnije održao svoje riječi (!). Kako je krnjio povlasti drugih Dalmatinaca, tako je okrnjio i poljičke. Poljičani su se \znebuseni posljednim dogagjajima zakleli |da će se držati toga novoga reda, ali kada su ga na miru proučili, opazili su da je taj novi austrijski pravilnik u mnogočemu krnjio njihove stare povlasti i uredbe, pa su se protiv svega toga pritužili. Nato je 13. travnja 1799. bio izdan za Poljica novi pravilnik, iz kojega je izostalo sve ono, na što su se Poljičani bili prnužili. 5. — Austrjska je vlada odlukom 10. prosinca bila zabranila slobodno sagjenje duhana po Dalmaciji, pa je htjela da ta naredba vrijedi i za Poljica. Poljičani nasuprot, koji su svoju domovinu smatrali slobodnom knežijom pod austrijskim pokroviteljstvom, nijesu htjeli znati za tu naredbu, pa su se i protiv nje utekli dokazujmi kako je ta naredba i nepravedna i pro-