SRĐ

888

СРЂ. — SRĐ.

Za ovoga dobrotvora braće Armena eini se da Appendini ne zna, jer spominje, kako vidjesmo, samo jednu ženu siromašnu ali plemenita srea, koja da se je za njih zauzela, uzela ih, biva, k sebi, hranila ih, odgojila ih, te ih dala i u školu Isusovcima. Sličnu vijest nalazimo i kod oca Serafina Crijevic'a (Cerva). 1 Jesu li vijesti ovih dubrovačkih povjesničara ispravne ? A da se nije, možda, ta ženska siromašna osoba stala misliti za sirote Armene tek po smrti strica im, Jakova Armena? U jesnom slučaju, da nije, možda, to bila Marica Dragišić, sluškinja starog Jakova Armena? — To su sve pitanja još neriješena. Na kraju ovog sastavka vrijedi istaknuti i ove male vijesti, što se nalaze u arhivu dubrov. nadbiskupije u rkp. knjizi „Liber eonfirmatorum de 1668." — Na 7. maja god. 1682. dubrovački je nadbiskup Petar Torres krizmao u Dubrovniku Đura Armena Vlahova („Giorgi di Biagio"), a godinu kasnije (god. 1683.) na 6. juna Jakova Armena Vlahova („Jacobus Blasij Armeni"), brata prije pomenutog Đura, a i Đura Armena Jakovljeva („Georgius Jacobi Armeni"), Đura, biva, „maloga", stričevića spomenutoj braći. Prema poznatim nam podacima bilo je Đuru Armenu Vlahovu dneva 7/5 1682. oko 13 god. i 8 mj.; ne stoji, dakle, ni ona Appendinova tvrdnja,' 2 da je taj mladi Dubrovčanin otišao u Lecce k obitelji Baglivi tek navršivši svoju 12 -tu godinu („росо piu di 12 anni"), već je naj manje, što se može uzeti, da je onada bio u svojoj 14 -toj godini, navršivši svoje 13 x /2 godina.

1 гк. „Bibliotheca Ragusina", tom. 1L u biografiji Đura Baglivija. 2 Appendini: Not. ist. crit. ; tom. II. str. 35.